Vanesa Begić
U jednim talijanskim novinama ne tako davno osvanula je vinjeta koja pokazuje mladića, sa slušalicama i laptopom, koji (recimo) sluša neka predavanja online, a istovremeno gricka sjemenke, gleda neki blockbuster na telki i sočno žvače žvakaću. U gaćama je i čini se da je sav u nekom svom filmu. Ispod vinjete je tekst koji veli otprilike "biste li htjeli da Vas za 5-7 godina operira ovaj mladić koji je skoro dvije godine imao predavanja online grickajući sjemenke i gledajući blockbustere u gaćama iz svoje dnevne sobe?"
Dakako, malo je karikirano, a neki će reći, pa i ne toliko, svi zajedno idemo ususret jednome svijetu koji će biti posve drukčiji, koji će izgubiti dosadašnje vrijednosti, ako se još neko vrijeme nastavi ova otuđenost, ovaj virtualni život poput nekog paralelnog svemira. Preko noći, svi su morali postati informatički pismeni, jer kako će inače rješavati stvari, kako će do liječnika? Mnogima je, posebice starijima, jako teško pao ovaj novi način funkcioniranja s liječnicima, preko mejla, uputnice, ovo, ono, smatrajući da i u ovim teškim vremenima, nitko i ništa ne može zamijeniti toplu ljudsku riječ, posebice ako si star i bolestan, pa i ako nisi star. Kada je najvažnije topla ljudska riječ.
Ako ti život da limun, napravi limunadu, odnosno, snađi se, druže (ili gospodine, da budemo u toku s vremenom). Sve što nam je sada, zbog dobro poznate situacije, oduzeto, treba biti nadomješteno nečim drugim, odnosno prilagodljivost je sada najvažnija i najpotrebnija vrlina.
Ne može se više tako lako i jednostavno na skijanje diljem Europe koje je zadnjih godina bilo sve više i više zastupljeno i popularno među Istranima, no da ne bude svako zlo za zlo, otkrivena su pojedina skijališta puno bliža zavičaju, koja su sada postala vrlo popularna.
A i oni koji prije nisu bili ljubitelji skijanja, sada su otkrili taj "adrenalin", mnogi samo da se malo maknu iz svakodnevne rutine. Umjesto poznatih talijanskih, austrijskih i slovenskih skijališta - Gorski kotar je postao meka za sve ljubitelje zimskih radosti.
Budući da okolnosti ne dozvoljavaju putovanja, sada se sve više ljudi okrenulo upoznavanju zavičaja, odlazeći na mjesta koja nisu tako daleko od njihova prebivališta, a na koja ranije nisu nikada išli. Što je i dobra stvar.
Ne možete u šoping ili restorane? Oni sada dolaze k vama, a u Italiji je u nekim mjestima počelo i kućno kazalište, odnosno postoji posebna tarifa da vam glumci pod prozorom izvedu neku kraću formu, ovisno o okolnostima. Dakle, za sve ili skoro sve postoji rješenje. Ne idete vi negdje nego u nekom obliku sve dolazi vama.
Kada ne može bolje, treba tako prihvatiti stvari, no pitanje je koliko će ta otuđenost, na duge staze, utjecati na međuljudske odnose i hoće li kod nekih i nakon prestanka ovog izvanrednog stanja vladati "sindrom kolibe", odnosno nedostatak volje i želje povratka normalnom životu?
Hoće li se neki ljudi orijentirati radu od kuće i nakon prestanka ovih mjera? Međunarodna istraživanja vele da bi čak 65 posto ljudi željelo i dalje raditi od kuće, barem nekoliko dana u tjednu, dok bi 17 posto njih željelo zauvijek raditi od kuće, smatrajući da su puno efikasniji i produktivniji u pidžamama i papučama.
Dok traje ovo izvanredno stanje, mnogi se "liječe" kupujući sve i svašta online, ističući da će, i kada prođe ova situacija, ostati orijentirani na takav način kupovine. Neki su otkrili i razne tečajeve za usavršavanje i prekvalifikaciju online, navodeći da im to više odgovara nego predavanja uživo. Dakako, o ukusima i osobnim prioritetima se ne raspravlja, no očito da je paralelni svemir počeo.