PIŠE ROBERT FRANK
Pulska bolnica, nažalost, postaje bolnica slučaj. I to više nije bezazleno
Pokaže li se da je doista postojala kriminalna hobotnica koja se igrala nalazima i dijagnozama kao lego kockicama, dodatno će se poljuljati ionako poljuljano povjerenje u problematični bolnički sustav u kojem se, inače, za složenije preglede čeka i preko godinu dana. Cinici bi s punim opravdanjem mogli zaključiti kako ova zdravstvena ustanova na taj način legalno provodi nelegalnu eutanaziju
Odakle početi, i s kojim se problemom, kao prvim u sve dužem nizu, baviti? Možda s onim recentnim iz područja crne kronike. Posjetimo, jedan je zaposlenik Opće bolnice Pula priveden. Sumnja se u malverzacije s isplatama šteta temeljem lažnih dokumentacija. Ako se pokaže da je još liječnika sudjelovalo u tome, a brojne indicije upućuju na to, blamaža će biti golema.
Sramota je to za instituciju kao što je Opća bolnica Pula, sramota je to za struku i sramota je to za poštene i pravične ljude koji su dijelili iste hodnike i Hipokratovu zakletvu s onima koji su se bogatili na tuđim nesrećama. Pokaže li se da je doista postojala kriminalna hobotnica koja se igrala nalazima i dijagnozama kao lego kockicama, dodatno će se poljuljati ionako poljuljano povjerenje u problematični bolnički sustav u kojem se, inače, za složenije preglede čeka i preko godinu dana. Cinici bi s punim opravdanjem mogli zaključiti kako ova zdravstvena ustanova na taj način legalno provodi nelegalnu eutanaziju.
Pacijenti ovdje polako odumiru, kao da im se planski i dogovorno uskraćuje pravo na život. Istodobno dok puni nade čekaju taj famozni pregled koji će im samo potvrditi da je obavljen prekasno, bolest je uznapredovala i, poštovani građani, vaše je životno vrijeme isteklo. U pješčanom satu njihovog života pijesak je iscurio u donju posudu. Kroz ono suženje na sredini neće više proći ni zrnce života čiju svjetlost zamjenjuje tama smrti. A sve zato jer se ključan pregled za dijagnozu stanja pacijenta nije mogao odraditi u logičnom i prihvatljivom roku.
Sve je kontaminirano
Nasuprot ipak velikog broja poštenih, vrijednih i samozatajnih zdravstvenih radnika, sve je ostalo u toj bolnici opasno kontaminirano. Gdje god se aktualna ravnateljica dr. Irena Hrstić okrene, naleti na problem - uglavnom ozbiljan i nerješiv. Nečinjenjem i(li) lošom procjenom nekih situacija, a vjerojatno i ljudi, mnoge je i sama generirala. Zato se ta ustanova sve više doživljava kao da je ukleta. Umjesto anđela iznad njenih krovova, kao da lete sami vragovi. Plemenita ideja dogradnje Opće bolnice opasno je kompromitirana. Kad se kretalo u više stotina milijuna vrijednu investiciju plan je bio da Istrijani dobiju adekvatnu zdravstvenu zaštitu.
Ovo što se sada događa samo je dokaz da je put do pakla često popločan dobrim namjerama. Umjesto ponosa, bolnica postaje slučaj. Nakon prošlotjedne afere s prevarama u kojima su žrtve osiguravajuće kuće koje su isplaćivale goleme štete temeljem lažnih medicinskih dokumentacija, uslijedio je novi problem. Srećom, nije kao ovaj kazneno-pravne prirode, ali je zato zakonsko-proceduralni i krajnje neugodan. Ravnateljica je, naime, shodno dobroj običajnoj praksi kao primus inter pares čitavog sustava htjela posložiti svoju kadrovsku križaljku.
Legitimno je na ključne pozicije namjeravala staviti osobe po svom izboru i kojima vjeruje. Ispalo je, međutim, kako je inzistiranjem da to provede po svaku cijenu do krajnjih granica silovala zakon. I onda joj se, kako to obično biva, bačeni bumerang nakon širokog luka vratio i razbio sve njene planove. U kompliciranoj pravnoj zavrzlami dvojicu liječnika koje je smijenila jer su joj otvoreno smetali, šefa kirurgije dr. Nadomira Gusića i šefa anesteziologije dr. Aleksandra Šuputa, sudskom je odlukom morala vratiti na ista radna mjesta.
Netrpeljivost prema njima postala je njena opsesija, posebno naspram dr. Gusića. Njihov sukob postao je opterećenje za radnu zajednicu, atmosfera je, iznutra nam se svakodnevno potvrđuje, loša, osoblje demotivirano, a nekadašnji entuzijazam pomalo zamjenjuje apatija. Previše životne i poslovne energije dr. Hrstić je potrošila u tom ratu koji je, osim poneke dobivene bitke, sada i konačno izgubila. U međuvremenu je uporno, potpuno fiksirana na njega, tražila pravni način za šefovsku eliminaciju dr. Gusića, vrhunskog kirurga kojeg se više cijeni u inozemstvu nego u svojoj kući. Otišla je u tom planu još korak dalje – raspisala je natječaj za izbor 19 šefova svih bolničkih djelatnosti. Javni i proklamirani cilj bio je pomlađivanje i refreširanje šefovske ekipe s kojom bi se useljavalo u novu bolnicu, a prikriveni i latentni detroniziranje dr. Gusića.
No i za ovaj je slučaj dobila odbijenicu. Odnosno, sama je odustala od kadrovskih promjena, procjenjujući da će ih sud, koji tvrdi da su šefovi odjela praktički nesmjenjivi u svom mandatu, opet vratiti na njihove funkcije. Na javnoj sceni ravnateljica je tako dobila šamar za šamarom. Puno je toga htjela, a malo je napravila. Htjela je u dobroj namjeri i po svojim kriterijima uvesti red, a stvorila je nered, klanovsku i interesnu podijeljenost. Manje je važno što je ponekad vjerojatno i bila u pravu, no to se više i ne broji, kao ni to što joj okolnosti često nisu bile naklonjene.
Pandorina kutija
Realno je da investicije poput dogradnje Opće bolnice Pula sa sobom nose brojne probleme. U ovakvim slučajevima probijaju se i proračuni i rokovi. Iako često opravdano, ovo prvo ipak budi sumnju, pojavljuju se upitnici "tko je uzeo pare i razliku", dok je ovo drugo, s pomicanjem vremena kraja gradnje, manje važno. Neovisno o tome Pandorina kutija Opće bolnice Pula, iz koje izlaze brojni neugodni, prijeteći i opasni problemi, potpuno je otvorena. Nažalost, bit će tu još svega. Od svog dijela odgovornosti ravnateljica dr. Hrstić nikako ne može pobjeći. Tangira je, ako ništa drugo, zapovjedna odgovornost. Naprosto, ona upravlja sustavom u kojem se generiraju sve veća sranja. Primitivno, bezobrazno te krajnje prigodno za stanje u toj ustanovi, sranjima se mogu nazvati brojne ružne situacije čija se eskalacija tek očekuje. Kao šećer na kraju valja napomenuti, s molbom prema pacijentima da se time previše ne zamaraju, kako je nedavno među zaposlenicima Opće bolnice Pula provedeno ad hoc testiranje na droge. Rezultat? Zatajen, no poražavajuće i zabrinjavajuće je sve to izgledalo……
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
