PIŠE BOJAN ŽIŽOVIĆ
Postoji nešto opasnije od koronavirusa. Slovenski političari
Ponašanje slovenskih političara na razini je uspoređivanja smrtnosti od koronavirusa s onom u prometnim nesrećama. Nema veze s vezom. Umjesto da pitaju treba li Hrvatskoj pomoć, oni gledaju svoj novčanik. Ponašaju se kao da su otok u ovom nemirnom moru oko kojeg su postavili žice da ne bi morali na svoje obale izvlačiti davljenike. Ne shvaćaju da je ta njihova bolest puno opasnija od koronavirusa. Jer je neizlječiva
Više ljudi strada u prometnim nesrećama, nego što će ih umrijeti od novog koronavirusa. Teza je to koju su počeli izgovarati i neki ozbiljni znanstvenici, a ne samo laprdala na društvenim mrežama. U svakom slučaju, jako neozbiljno. Jer kakve veze prometne nesreće imaju s koronavirusom? Možda sam nešto propustio, možda oni znaju nešto o čemu se do sada nije govorilo. A to je da prometne nesreće izaziva virus. Dakle, uvali ti se u organizam to nevidljivo virusno derište i ti ni ne slutiš da će te natjerati na sudar. Odjednom ti rukama koje držiš na volanu počne upravljati neka nevidljiva sila i skrene te sa zadane putanje, zabija u stup, stablo, drugi automobil koji ima nesreću da ti u tom trenutku dolazi iz suprotnog smjera. I ti zbog toga završavaš na nebeskim livadama ili u mračnoj raki, ovisi o tome koji si film za života favorizirao.
Najopasnije mjesto
Hoću reći da je takvo što neusporedivo. Vjerojatno više osoba trenutno umire fenirajući kosu, ali neću zbog toga reći da je taj čin opasniji od zaraze koronavirusom. Ne treba, u svakom slučaju, paničariti zbog Covida-19, ali ne treba ni banalizirati problem. A upravo to se čini kad se žrtve zaraze dosad nepoznatim virusom uspoređuje s onima iz prometnih nezgoda. To poigravanje brojkama, statistikom vrlo je glupavo. Statistika nikada ne govori o pojedincima, ona uvijek generalizira stvar. Dakle, nju ne zanima pojedinačna smrt, prst sudbine, slučajnost da je upravo pojedinac imao tu nesreću da se nađe na krivom mjestu u krivom trenutku, već njegova smrt ulazi samo u konačan zbroj, u graf koji se čas diže, čas spušta. Ona je zavodljiva, ali prevrtljiva. Iz nje bismo mogli zaključiti da je najopasnije mjesto za čovjeka krevet jer većina ljudi umire u krevetu. Hoćemo li zbog toga izbjegavati lijegati u krevet?
Od koronavirusa se i umire. U to nema dvojbe. Kod određenog broja ljudi bolest se zakomplicira. Koliki je taj postotak, običnim je ljudima potpuno nebitno. Jer svatko od nas može ući u onaj jedan ili koliko već posto. I onda neka nam na posmrtnu postelju dođu statističari da nam objasne kako, eto, k'o za klinac, baš mi ulazimo u taj zanemariv postotak.
Naravno, u svemu mora postojati krivac, onaj kojeg će svjetina objesiti za noge, izvaditi mu utrobu, isprebijati ga kao boksačku vreću u vlažnoj garaži. I nekako je uvijek najlakše taj svoj mesijanski prst uperiti u medije. Mediji su krivi za sve. Za glad u svijetu, za plastiku u želucima ptica, za strije na dupinovoj guzici. Koji mediji, tko konkretno? Nema tu preciznosti. Najlakše je generalizirati. Ispada kao da su se sve novinske, televizijske, radijske kuće udružile u zločinačkom pothvatu uvaljivanja Covida-19 u organizam poštenog naroda. A pošten narod je samo prehlađen, ili barem većina njih. Jer većina ljudi od koronavirusa ima samo blage simptome. Srećom. Ali recite to onima koje je Covid-19 ubio. Ah, da, postoji problem u komunikaciji, nema telefona u grobu, oni vas ne mogu čuti.
Ponavljam, ne treba paničariti, ali ne treba ni banalizirati. Treba naći neki balans kako upozoriti ljude na ozbiljnost situacije, a da ih pritom ne prepadneš toliko da na sebe nataknu desetak maski i uguše se pod njima. Nevjerojatno, ali Hrvatska po prvi puta u nečemu djeluje kao ozbiljna država. Zasad izgleda kao da je sve pod kontrolom što se tiče koronavirusa. Zna se točno kako se postupa u slučaju otkrivanja zaraze, koga se testira, koga se šalje u izolaciju, tko daje informacije u javnost… Iznenađujuće, ali sve štima. I to samo zato što je napokon politika prepustila stručnjacima da rade ono što znaju.
No, ništa ne može bez politiziranja. Ovaj put u slovenskoj režiji. Bune se susjedi da se na našim graničnim prijelazima stvaraju gužve jer se obavljaju epidemiološki pregledi nad putnicima koji dolaze iz rizičnih područja. Slovenska vlada na odlasku smatra da im, zbog velikih čekanja, Hrvatska nanosi gospodarsku štetu.
Gospodarska šteta
Slovenski ministar zdravstva Aleš Šabader je izjavio. "Hrvati provode kontrolu na granici, uzimaju brisove, ljudi na rezultate čekaju satima. Nastaju zastoji, kolone su dugačke… Takve mjere nisu učinkovite jer ljudi ne govore istinu odakle dolaze. Dolazi do nepotrebnih zastoja, koji prouzrokuju gospodarsku štetu."
Takvo ponašanje slovenskih političara na razini je uspoređivanja smrtnosti od koronavirusa s onom u prometnim nesrećama. Nema veze s vezom. Umjesto da pitaju treba li Hrvatskoj pomoć, oni gledaju svoj novčanik. Ponašaju se kao da su otok u ovom nemirnom moru oko kojeg su postavili žice da ne bi morali na svoje obale izvlačiti davljenike. Ne shvaćaju da je ta njihova bolest puno opasnija od koronavirusa. Jer je neizlječiva. Od njihovog se virusa sigurno umire, nema te statistike koja spašava, niti prometne koja ga ublažava.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
