Da je Hrvatska normalna demokratska zemlja, onda izbor glavnog državnog odvjetnika ne bi bio pretvoren u cirkus koji traje i čija će se završna točka održati u nacionalnom parlamentu. Nije teško pretpostaviti o kakvom će spektaklu biti riječ s obzirom na to da svjedočimo spektaklu iz dana u dan, od trenutka kada su objavljena imena onih koji su se kandidirali za ovaj prevažan posao. Ne treba nimalo dvojiti da je premijer Andrej Plenković itekako dobro znao što će se dogoditi i kakve će reakcije biti u stručnoj i široj javnosti kada je obznanjeno svekolikom puku da će on potpisati da se Saboru na glasanje proslijedi Vladin prijedlog da na čelu DORH-a bude Ivan Turudić. On je, zajedno s HDZ-ovim centrima moći, dok su se oporbene političke zvijezde nadmetale za pažnju medija na Saborskom odboru za pravosuđe, odluku već donio i nije nimalo mario za to što će njegova odluka razbjesniti dobar dio javnosti. Dapače, čini se da Plenković potajno uživa u nelagodi i bijesu većeg dijela hrvatske oporbe koja bi najradije iz kože iskočila kada je saznala za Vladin prijedlog.

U normalnoj demokratskoj zemlji državna vlast i premijer sve bi učinili da se pokuša doći do konsenzusa kada je riječ o izboru glavnog državnog odvjetnika, ili barem da se konsenzusu teži. U Hrvatskoj nije tako. U Hrvatskoj prevladava politička kultura koju karakterizira prebrojavanje ruku koje su se spremne podići za neki prijedlog, a sve ostalo nije bitno. Nema nikakve sumnje ni u to da je Plenković osigurao podršku potrebnih 76 glasova kako bi Ivan Turudić bio izabran. U proteklih osam godina on je stekao dovoljno političkog iskustva da ništa ne prepušta slučaju. Izbor glavnog državnog odvjetnika u izbornoj godini prevažno je pitanje i neprolazak Ivana Turudića bio bi ozbiljan politički udarac za Plenkovića i HDZ. Zbog toga je teško vjerovati da najmanje 76 saborskih zastupnika neće podržati Ivana Turudića. Ma što o njemu i o cijelom postupku govorili predsjednik Zoran Milanović, bivši predsjednik Stipe Mesić i oporbeni lideri. Rezultat svega je da će unatoč izboru Ivana Turudića u konačnici svi biti na gubitku, osim onih kojima je stalo do političke pragme u najnegativnijem smislu. Primjerice, Plenković će dokazati da ima stabilnu većinu i da će Turudića podržati i zastupnici SDSS-a, iako predsjednik te stranke Milorad Pupovac nema dobro mišljenje o vjerojatnom novom glavnom državnom odvjetniku. Da je tome tako, svjedoči i činjenica da je potpredsjednica Vlade Anja Šimpraga bila dio povjerenstva koje je jednoglasno podržalo premijerovog favorita. Malo tko će zavirivati u arhive i u njima tražiti Pupovčeve citate o liku i djelu tadašnjeg predsjednika Županijskog suda u Zagrebu, a uskoro i novog glavnog državnog odvjetnika. Kako bi onda Pupovca i njegove saborske zastupnike priupitao kako to da mu Turudić nije valjao 2014. godine, a valja mu deset godina kasnije.

Da je po onoj da je vlast vlast, a da je čast čast, možda bi se Plenković ipak znojio i grizao nokte kada krene glasanje o njegovom prijedlogu jer bi mogla u izbornoj godini doći u pitanje stabilnost njegove koalicijske Vlade. Poznavajući kako funkcionira politički nerv kod onih koji se dočepaju vlasti, a posebno kod onih koji su na dobrom putu da imaju monopol na vlast, kao što je riječ o Plenkoviću i HDZ-u, ne treba isključiti mogućnost da se djelomično računa i na takav ishod. Pa treba osigurati pričuvne snage ako čast prevlada nad vlašću. Da u tom kontekstu ima itekako prostora, svjedoči i saborski zastupnik Željko Sačić. On želi ostaviti dojam časnog čovjeka kojemu su načela iznad svega. Za razliku od Pupovca i njegovih stranačkih kolega koji nisu za Turudića, ali će ga vjerojatno podržati, Sačić je na poziciji da je za Turudića, ali ga neće podržati s obzirom na to da je on u oporbi i ne želi biti žetončić. Što jednom zastupniku Hrvatskih suverenista i priliči. Barem sve dok je uvjeren da će Turudić dobiti dovoljno glasova i bez njega. A ako baš i ne bude tako, naći će se već neki izgovor zašto Turudiću treba dati glas. Recimo zbog toga što je riječ o čovjeku koji zna cijeniti Domovinski rat i branitelje. Što mora da je jedna od najbitnijih odlika koju hrvatski glavni odvjetnik mora imati.

Rezultat cijele ove priče vrlo je jednostavan - način na koji se bira glavni državni odvjetnik je takav da će na dobitku vjerojatno biti i Plenković i Turudić, a na gubitku će biti nastavak demokratizacije hrvatskog društva.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast