Primjera neodgovornog raspolaganja javnim novcem svakim danom sve je više. Posljednje informacije o radu gradskog društva Crvenog križa u Rovinju, ipak, nadmašile su svaku racionalnost u obavljanju javnih poslova. Državna revizija otkrila je, a sama ravnateljica Crvenog križa u Rovinju potvrdila, da se to društvo namijenjeno humanitarnom radu bavilo kreditiranjem jednog privatnog trgovačkog društva koje je trajalo sedamnaest godina, te je izvršeno bez lipa kamata na posuđeni novac. Humanitarni kredit u Crvenom križu od šezdeset tisuća kuna vratila je fizička osoba, i to ne zbog nalaza revizora, nego zbog toga što ravnateljica koja je novac posudila ide u mirovinu.

Da je situacija drukčija, odnosno da je ravnateljica mlađa, humanitarna kreditna linija s javnim novcem Crvenog križa vjerojatno bi se nastavila i za to nitko ne bi odgovarao bez obzira na upite Državne revizije. Štoviše, pitanje odgovornosti i sada se ne postavlja, iako je materijalnu štetu lako izračunati. Ako se pribroji, recimo, godišnja kamata od samo šest posto (iako tako malih bankovnih kamata prije 17 godina nije bilo), onda bi iznos kamata premašio glavnicu, odnosno iznosio bi 61.200 kuna. Sveukupno bi, umjesto 60.000 kuna, trebalo vratiti 121.600 kuna kako bi javni interes, tj. novac, sačuvao svoju vrijednost.

U rovinjskom će slučaju, očekivano, afera biti brzo zaboravljena, nadležna tijela neće praviti probleme kad je "dug vraćen", dok se nedostatak dokumentacije već uspješno opravdava gubitkom papira tijekom dugog vremenskog razdoblja. Teško da će netko izračunati kako se s 60 tisuća kuna moglo pomoći onima za koje Crveni križ postoji, što svakako nisu propali biznisi i trgovačka društva u nevolji, te je li tada možda mogao biti bogatiji božićni paket za najsiromašnije Rovinježe. Mnogo je vremena proteklo od 2001. godine i pravo je čudo, reći će neki, da se kredit vrati, makar i bez kamata.

U državi koja kažnjava starice koje peku rakiju prije nego što im dozvola postane važeća, gdje se penzioner koji vozi traktor bez papira kažnjava novčanom kaznom (bez dozvole mogu voziti samo ministri), očito je moguće podići kredit u gradskom društvu Crvenog križa, a možda i u upravi groblja. Privatni interesi jači su od zakona i propisa, a ne samo od morala i poštenja.

Primjer iz Rovinja pretvorit će se, uz to što je pokazatelj bizarne bankarske aktivnosti neprofitnih organizacija, i u slučaj nekažnjenog rasipanja javnog novca. Činjenica da su postojale bilješke o tom kreditu i da je to Državna revizija godinama tolerirala ne znači da nema odgovornosti i da sam Crveni križ nije zbog toga u financijskom gubitku. Kredit bez kamate ne postoji nigdje u svijetu, da ne spominjemo da se humanitarne organizacije bave primanjem dotacija i donacija koje se potom raspoređuju potrebitima. A ne tvrtkama koje se nalaze u susjedstvu.

Povezane vijesti

• Umijeće života: Otac i vanbračno dijete
• Spašavanje vojnika Mezulića
• Nova opcija za spas Istre 1961