Puli treba vođa, lider, karizmatična osoba s integritetom, netko tko će smisleno odrediti budućnost grada čije su komparativne prednosti debelo van funkcije. Ovom gradu treba netko dovoljno hrabar i sposoban preuzeti odgovornost za njegovu budućnost. Puli ne treba gradonačelnik koji se kao aktualni dogradonačelnik bavi stalnim žicanjem sve većeg broja ulaznica za javne događaje

Onog trenutka kad Valter Flego početkom srpnja ode u Brisel na zasluženu poziciju hrvatskog europarlamentarca, a dožupan Fabrizio Radin preuzme njegovu funkciju istarskog župana, na simboličnoj razini počinje bitka za Pulu. Poznato je, naime, da pulski gradonačelnik i predsjednik IDS-a Boris Miletić nakon lokalnih izbora karijeru misli nastaviti kao prvi čovjek županije. Naravno, Miletić izbore tek treba osvojiti, ali u sadašnjoj političkoj konstelaciji snaga to mu i neće biti tako teško. Osim ako premijer Andrej Plenković u međuvremenu ne rehabilitira jedinog saborskog zastupnika HDZ-a iz Istre Antona Klimana. Široko prihvaćeni Kliman teško će prestići Miletića, ali u pozitivnom spletu okolnosti može ozbiljnije ugroziti političku dominaciju IDS-a i njihovu preplaćenost na funkciju istarskog župana. Opet, ne govori ta dominacija toliko o snazi IDS-a, koliko o slabosti drugih stranaka.

Nego, prava bitka vodit će se za upražnjeno mjesto pulskog gradonačelnika. U niskom startu poziciju već dugo zauzima dogradonačelnik Robert Cvek. Srčan tip, kažu njegovi podržavatelji. Kao da je srčanost značajna karakteristika za gradonačelnika. Nije, naravno da nije, kao što to nije ni bezgranična lojalnost Borisu Miletiću. Za kojeg bi, kažu još upućeniji, Cvek i metak popio. Takvoj patetici i glupostima u realnoj politici stvarno nema mjesta. A upravo ova razmišljanja postaju dio urbane legende. Stvaraju se mitovi o lojalnosti. Ono, jedan drugoga ne bi izdali za sve pare svijeta. Ili, on bi ga pratio i u smrt. Ne samo da je ovakvo rezoniranje stvarno prisutno, nego se ono isto tako stvarno uzima i kao kriterij te mjera bezgranične muške i stranačke lojalnosti. E sad, trenutno se ne može sa 100-postotnom sigurnosti utvrditi kako Cvek kotira kod Miletića. Da li se, naprimjer, sam gura za njegovog nasljednika, ili ga je Miletić fakat odredio.

Gornji plafon

Prema jednim spekulacijama, aktualni dogradonačelnik je u nekim specifičnim i pomalo delikatnim situacijama toliko zadužio gradonačelnika da će mu ovaj, kao u kraljevstvu, nasljedno prepustiti prijestolje. Ipak, ima i onih koji smatraju da je Miletić već nagradio Cveka sadašnjom funkcijom, koja mu je omogućila da se u kratkom vremenu u društvenoj hijerarhiji izdigne više nego je ikada mogao sanjati. I sad bi mu ovo što već ima, po takvima, trebalo biti dovoljno i dosta. Poanta je da bi aktualni dogradonačelnik sam morao shvatiti da je dosegao gornji plafon svojih sposobnosti. Oni koji razmišljaju hladno i analiziraju racionalno, kao da zaboravljaju da samokritičnost ne stanuje u glavama hrvatskih političara. Pa tako ni kod Cveka, čije su ambicije, nakon što je osjetio strast političke moći, iznad sadašnje pozicije i sežu do vrha gradske uprave.

Ima jedna mala sličica iz proteklog vikenda gdje se voditelj na sportskom natjecanju na Velom vrhu obratio dogradonačelniku Cveku s "pulski gradonačelniče". Iako izrečeno na bedast i zajebantski način, to govori da se Cveka u nekim strukturama percipira kao izglednog Miletićevog nasljednika. Je li taj čovjek, dobar dečko iz susjedstva koji je zadužen za specijalne stranačke zadatke, kao što je pomoć pri zapošljavanju i ispunjavanje protokola kojim se Miletić ne želi baviti, doista i kapacitet za gradonačelnika Pule? Pule kao grada koji je stečajem Uljanika pred najvećim raskršćem u zadnjih stotinjak godina. Grada koji traži svoju novu razvojnu politiku. Je li Cvek, dakle, najbolje što IDS može dati Puli? Ili bi na čelu Pule trebao biti nezavisan intelektualac sa širinom razmišljanja koja ne isključuje politički pluralizam?

Performer ili kapacitet?

Možda Pulu treba voditi netko iz realnog sektora, menadžer s iskustvom u provođenju razvojnih projekata i dokazan na kompetitivnom tržištu, gdje se ili uspijeva, ili propada. Možda to mora biti menadžer koji zna upravljati sustavom, poznaje tehnike kojima će iz njega izvući maksimum i još je socijalno osjetljiv. Netko s idejama, kreacijom, vizijom, netko s energijom pokretača, netko s potencijalom okupljanja, a ne razdvajanja na "nas iz IDS-a" i "ostale". Netko tko će osigurati ravnopravnost, a ne netko tko će potencirati isključivost. Puli treba vođa, lider, karizmatična osoba s integritetom, netko tko će smisleno odrediti budućnost grada čije su komparativne prednosti debelo van funkcije. Ovom gradu treba netko dovoljno hrabar i sposoban preuzeti odgovornost za njegovu budućnost. Puli ne treba gradonačelnik koji se kao aktualni dogradonačelnik bavi stalnim žicanjem sve većeg broja ulaznica za javne događaje. Ulaznice se onda preko veze podijele onima od kojih se očekuje da u ključnom trenutku uzvrate uslugu. Ili se podijele onima koji će poslije usmenom predajom proširiti informaciju o dobrom dogradonačelniku, našem čoviku… Kuraja Cvek! Treba li Puli gradonačelnik koji tako dijeli ulaznice, istodobno demonstrirajući svoju snagu na krajnje bezvezan način? Ovako ispada kako je on nezaobilazan. Sve se rješava preko njega. Jedan poziv i… eto ulaznica! Treba li to Puli? Gradonačelnik "a la" Cvek kojem je uz sve pobrojano najveći politički doseg ideološko divljenje Titu i veličanje antifašističke borbe? Kao da se to samo po sebi, pogotovo ovo drugo, ne podrazumijeva. U narednom razdoblju postat će jasno je li Cvek posljedica negativne kadrovske selekcije u IDS-u i performer s društvenih mreža, ili je on još uvijek zatomljeni kapacitet koji će eksplozijom svog talenta odjednom iznenaditi. Samo čime, upitat će destruktivci. Ili realisti.    

Elenina ambicija

Kao potencijalna kandidatkinja IDS-a za nasljednika Borisa Miletića, dogradonačelnica Elena Puh Belc ima dva problema, od kojih si je jedan sama stvorila, a drugi joj je nametnut. Prvo je, dakle, u razgovoru za naš list rekla da nema ambiciju kandidirati se za pulsku gradonačelnicu. Time si je sama potkresala krila ambicioznosti, saplela si noge u samom startu utrke te se nepotrebno i preuranjeno iz nje isključila. Doduše, kad bi njena kandidatura bila predstavljena interesom stranke, već bi se to poravnalo.

Drugi je pak problem ozbiljniji. IDS je spolno diskriminirajuća stranka kad su u pitanju žene. U toj stranci dominiraju mužjaci s alfa predznakom. Suprotnog spola nema u gremijima, žene tamo nemaju pristup. Svi to znaju, ali šute. Mnogi to ne opravdavaju, ali se niti ne suprotstavljaju. Stoga teško da bi Puh Belci bila iznimka od nepisanog pravila po kojem muškarci vladaju, a žene im tek asistiraju. Unatoč tom seksizmu IDS je nesporno najjača stranka u Istri. Odabir je to birača, što treba poštivati. No usko strančarenje je opasna pojava. IDS u tome ne zaostaje za političkom konkurencijom.

Hrvatski politolog dr. Zdravko Petak kaže da politika strančarenja potiče klijentelizam. To znači da se korist od politike u Hrvatskoj sužava na ljude koji su članovi stranaka, a motivacijska struktura učlanjenja usmjerena je na osobnu korist, dok istodobno ne postoji opća dobrobit zajednice. Ljudi u Hrvatskoj u stranke, posebno one na vlasti, ulaze da bi se domogli radnih mjesta. Takva zajednica je patološka i mi smo, kaže dr. Petak, stranački zarobljena država. U Hrvatskoj pa tako i u Istri koja nije iznimka od tog pravila. Sve mora biti stranačko, pa i gradonačelnici. Premda bi vanstranački možda bili bolji. Jednom, možda, dođe i to vrijeme, birat će se najbolji. A ne samo IDS-ovi...

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast