Novogodišnja diktatura

"Poštovani Gradonačelniče, zašto naš Grad subvencionira samo uzgoj goveda, konja i svinja, a za ovce nema nikad ništa i hoće li biti organiziran doček Nove godine na našem trgu i tko će nas zabavljati? Molim Vas da u slučaju kiše doček se održi na drugoj lokaciji da ne pokisnemo kao lani."

Objava je to na službenoj stranici jednog hrvatskog grada koja nas je još opijene ludom novogodišnjom noći podsjetila da ne moramo uvijek blejati kako bismo ispali ovcama za koje nema željenih i potrebnih subvencija, ali dočeka nove godine ima. Naprosto je u posljednjem desetljeću u Hrvatskoj i regiji zavladala novogodišnja diktatura estradnih zvijezda koje svevladajuće diktiraju astronomske cijene novogodišnijh koncerata, a gradovi kao da se natječu tko će im iskeširati veći iznos. Samo u Istri su pjevači – zabavljači, za nekih, dva sata u prosjeku koncertiranja digli preko milijun kuna. Severina, Gibonni, Šajeta, Zabranjeno pušenje, Maja Šuput…

Nakon dočeka stizale su euforične vijesti o njihovim nastupima na Poluotoku gdje su na prepunim trgovima gotovo u ekstazi građani dizali ruke u zrak, njihali guzama te kao veliki zbor sužnjeva na mizansceni u operi Aida pjevali s njima koji su bili duboko motivirani obožavateljima, ali i desecima tisuća eura. Bilo je ludo i zabavno, no tko je na kraju krajeva ispao ovca u toru ili na trgu, radi nekoliko sati takve zabave? I danima se ranije Advent slavio uz veselice, ombolo, kobasice, vruće vino, jotu i palačinke. U toj potrošačkoj groznici udaljili smo se od suštine ove kršćanske i pučke svetkovine te socioloških poruka čovjekoljublja i dobročinstva, da bi se potom, već nagrižen duhovni smisao Božića, u dočeku Nove godine pretvorio u čisti profit glazbenih zvijezda uzdignut gotovo iznad Boga i to za samo nekoliko sati zabave. Gradonačelnici će reći da tržište diktira cijenu i opravdati ju dolaskom brojnih gostiju u grad. Ali, ostaje okus gorkog meda jer sve dok čelnici Gradova budu pristajali na visoke cijene koncerata, ove će (ne)zamjenjive zvijezde iznose uzdizati u zvijezde.

Neprimjereno je da nas u državi gdje je prosječna mjesečna plaća 6.418 kuna, na novogodišnjim koncertima kratkog daha estradnjaci koriste kao ovce i to uglavnom za naše javne novce. Oni su skovali izraz: "Naplaćujem, dakle postojim". U protivnom, da li bi lošije pjevali?