Što će biti s Hrvatskom seljačkom strankom, jednom od najstarijih političkih stranaka na ovim prostorima koja se desetljećima iznutra raspada? Tko će – nakon odlaska i glasnogovornice Ivane Tomić na jednu privatnu TV mrežu – ugasiti svjetlo u stranačkim prostorijama u zagrebačkoj Zvonimirovoj ulici? Hoće li to biti jedan od dvojice preostalih saborskih zastupnika? To su trenutačni predsjednik Krešo Beljak i njegov zamjenik Željko Lenart, koji mandate mogu zahvaliti milosrđu Peđe Grbina jer mu zauzvrat nisu dali ništa, ili će se dogoditi preokret pa će HSS-ova potonula lađa izviriti izvan površine i rejtinga od 1,6 posto, koliko joj daje posljednji Crobarometar?

Pojavila se, naime, šansa da seljaci bez sloge ipak postignu dogovor i spase HSS slijedeći vlastito staro geslo – Vjera u boga i seljačka sloga. Prije nekoliko dana pojavila se informacija da pet "alternativnih" HSS-ovaca, nastalih mitozom originalne seljačke amebe, pristaje na ujedinjenje sa svojom jalovom maticom. Uz uvjet da s čela stranke ode Krešo Beljak, koji ih je sve po redu poizbacivao iz stranke, od razine župana do razine općinskih vijećnika.

Iznenađenje je napravio i sam Beljak – on se slaže da se svi HSS-ovi ujedine – a ima ih, kako kaže, 17. O svojoj ostavci ne govori, ali treba ga podsjetiti da je već podnesena, pa povučena nakon gubitka parlamentarnih izbora. Lokalni izbori dokrajčili su Beljakov HSS – danas su u opoziciji i u gradu gdje je bio gradonačelnik u tri mandata. U SDP-u na njih ne računaju, a zastupnički klub u Hrvatskom saboru imaju sa zastupnicom Radničke fronte Katarinom Peović koja je Beljaka pred izbora kritizirala na sve moguće načine. Ali, sad su otpadci – nju ne želi Zeleno-lijeva koalicija, njih ne želi SDP i bratija nekadašnje Narodne koalicije Zorana Milanovića.

Ujedinjenje 17 HSS-ova i pojedinaca koji nešto znači na sceni, a bili su u toj stranci, dalo bi im šansu za obnovu do izbora 2024. godine. Beljak traži da natrag ne prime Marijanu Petir jer je HDZ-ovka, iako je nestranačka saborska zastupnica u vladajućoj većini. Možda je to samo utjeha pred odlazak odnosno traži se „žrtva pješaka“, rekli bi šahisti, na obje strane.

Obnova HSS-a mogla bi imati odjeka i u Istri. Nezavisni načelnik Žminja Željko Plavšić bio je u HSS-u dok ga Krešo Beljak nije nogirao. Možda bi HSS opet mogao imati općinskog načelnika u županiji, kao što HSLS ima dugovječnog Sandra Jurmana u Kanfanaru.

Zatome li se povelike taštine i prihvati mogućnost da se podnese žrtva, HSS bi mogao o(p)stati i na lokalnom i na nacionalnom nivou. Drugim riječima, ujedinjenje ili smrt – kako je slovila uzrečica zloglasne organizacije Crna ruka – a ruka koja odlučuje sada je ona trenutačnog predsjednika HSS-a Kreše Beljaka.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast