Nevjerojatna je licemjernost koja se može vidjeti u redovima hrvatske političke elite. Nema dana kada ne pričaju jedno, a ne čine suprotno, i to ne samo u pogledu navodne korupcije i kriminala kakvom sada svjedočimo u slučajevima Tomislava Tolušića, Borisa Miloševića ili Gabrijele Žalac. Hipokrizija je vidljiva i u svakodnevnom ponašanju političara od najviše do najniže razine, od općine do Hrvatskog sabora.

Prije nekoliko dana zastupnici desnih stranaka u parlamentu dali su nam, dan za danom, nevjerojatan primjer vlastite bahatosti. Najprije je vremešni Ante Prkačin iz Domovinskog pokreta uvrijedio lijevo-zelenu zastupnicu Uršu Raukar Gamulin kočijaškom uvredom koju je dan kasnije osudio i sam saborski predsjednik Gordan Jandroković, da bi se istodobno za naukovanje i pametovanje o potrebi uvođenja dress coda u sabornicu javio Marijan Pavliković iz Hrvatskih suverenista.

Suverenist Pavliček nije rekao da ga smeta nepoštivanje osnovnog bontona u "visokom domu" na Markovu trgu, recimo seksističko vrijeđanje zastupnica u čemu već postoji bogata tradicija, nego je nasrnuo na one sabornike i sabornice koje se po njegovom mišljenju neprilično oblače. Pavličeka smetaju zasukani rukavi, tenisice, ženske majice bez rukava, sunčane naočale na glavi jedne zastupnice koja kao da ide na plažu i tome slično.

Pavličeka nije zasmetalo što je Prkačin uvrijedio zastupnicu Raukar neposredno prije toga ili što je saborski govor povremeno na razini jeftine kavane. Nije spomenuo ni druge političare koji jedne druge nazivaju glupanima, lažovima, stranim agentima, izdajnicima i sličnim epitetima, što se sve može čuti u razmjeni misli između državnog poglavara i predsjednika Vlade. Hrvatskog suverenista Marijana Pavličeka ne smeta što nema bontona, nego što se ne poštuje pravilo o oblačenju koji Hrvatski sabor, usput rečeno, uopće nema. Dakle, smeta ga forma, a ne sadržaj – lupetaj što hoćeš, ali u kravati i odijelu ili decentnoj haljini.

Za razliku od njega, većini javnosti ipak više smetaju uvrede i prostote koje se mogu čuti od strane krupnih potrošača državnog proračuna, dakle samih političara. Predsjednik Republike koristi izraze poput "glupi Bane" kad spominje resornog ministra obrane, dok se njega proglašava posvemašnjom nulom. I to je u redu jer svi prisutni nose odijela i nemaju sunčane naočale na glavi?

Licemjerje je, možda, i pravi posao političara. Njima je posao da nam skreću pozornost s važnog na nevažnog, da od gluposti prave pamet i obratno. Ali, u trenucima rastuće inflacije, pada standarda i rata u Europi, rasprava o dress codu u hrvatskom parlamentu jednako je nepotrebna kao i ona o tome gdje će koji političar ljetovati i za čiji račun. Jasno je kako je sve to za naš račun i bolje bi bilo da zastupnici što su ih birači poslali u parlament nađu neku aktualniju i potrebitiju temu za raspravu. Ili da šute. Mnogi od njih tada izgledaju mnogo pametniji.

Povezane vijesti

• Olaka obećanja pod maglom Bruxellesa
• Politički novi val
• Krhka vlast u teškim vremenima