PIŠE Chiara BILIĆ
Vlada u špade, IDS u (sin)kope
U nastojanju da u najvećoj mogućoj mjeri otkloni svu moguću sumnju i odgovornost za propast Uljanika, vjerojatno osjetivši previranje kod svog dosad discipliniranog i vjernog biračkog tijela, što bi se u konačnici odrazilo lošim rezultatom na predstojećim europarlamentarnim izborima u svibnju, vrh IDS-a u posljednje vrijeme žestoko napada Vladu ne birajući riječi.
Jedna od posljednjih u nizu je i prilično zavodljiva, a ponajprije, nažalost, lažna i varljiva izjava da je brodogradilište Uljanik jedino brodogradilište u Hrvatskoj koje nije dobilo priliku za restrukturiranje. To jednostavno nije istina. Pulski je škver itekako imao priliku za restrukturiranje, i to u isto vrijeme kada i ostala brodogradilišta. Dakle, prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju, još 2012. godine. Pojednostavljeno, Hrvatska je tada bila u postupku pristupanja Europskoj uniji, a potpisanim pretpristupnim sporazumom sva brodogradilišta su morala biti privatizirana, dok bi ona za koja se ne pronađe vlasnik morala ići u likvidaciju. U tom kontekstu 3. maj je ušao u program restrukturiranja te bio saniran i očišćen od svih postojećih dugova, dok je Uljanik, koji je tada i sam bio na rubu restrukturiranja to - odbio. Točnije to je odbila Uprava čiji je dobar dio danas iza rešetaka. A politički vrh IDS-a očito, u zadnje vrijeme, brani se već viđenom taktikom - sinkopom. Vlada dakle u špade, a IDS u (sin)kope. Zato je ta ranije spomenuta lakomislena izjava našla svoje mjesto i na službenim stranicama Grada Pule i to pod naslovom "Miletić i Flego pozvali Vladu da već sutra donesu odluku o restrukturiranju". Od svih hrvatskih brodogradilišta, ali apsolutno svih, slažu se istarski župan i gradonačelnik Pule i predsjednik IDS-a, jedino Uljanik nije dobio šansu proći proces restrukturiranja.
Napomenimo ovdje da je u razdoblju 1992. godine do 2012. u sanaciju brodogradilišta 3. maj i Uljanik uloženo 12,3 milijarde kuna (u Uljanik 4,4 milijarde, a u 3. maj 7,9 milijardi) po raznim osnovama (vjerovničke sanacije, subvencije, protestirana državna jamstva, preuzimanje obveza). Od 2010. do rujna 2018. godine Uljanik grupi ukupno je izdano 7,5 milijardi kuna jamstava, od čega je bilo aktivno 4,3 milijarde. U međuvremenu je od rujna prošle godine aktivirano 3,1 milijardi kuna, a država je izložena s 1,5 milijardi kuna vrijednim jamstvima najviše prema luksemburškoj grupi Jan de Nul na koje otpada 970 milijuna kuna.
Zanimljivo je, pak, a možda i sugestivno, ovisi kako se uzme, da IDS prije desetak godina nije podržao privatizaciju, vjerojatno i zato što bi novi većinski vlasnik, između ostalog, odlučivao o novom menadžmentu brodogradilišta. Upravo je Miletić, sadašnji alfa i omega IDS-a, u rujnu 2008. godine u Saboru zagrmio na tadašnju HDZ-ovu Vladu rekavši da ne razumije zašto Vlada srlja u privatizaciju jedinog uspješnog hrvatskog brodogradilišta. Za vrijeme vladavine Ive Sanadera, inzistirao je da se pulski brodograditeljski mastodont ne privatizira. Znači, prije 11 godina Miletić se žestoko borio protiv privatizacije, dok 2012. godine njegov IDS sudjeluje u donošenju odluke o privatizaciji s tadašnjom SDP-ovom vladom kao dio Kukuriku koalicije.
No, tu nije kraj IDS-ovoj nekonzistentnosti. Dok Miletić sada gorljivo optužuje HDZ za, ni manje ni više, gospodarski udar na Istru, upravo je on na sjednici pulskog Gradskog vijeća održanoj prošle godine imao puna usta hvale za istu tu hrvatsku Vladu koja sada ne valja. Isticao je tada, podsjetimo, da je "Vlada na čelu s premijerom Plenkovićem i ministricom gospodarstva Martinom Dalić velika potpora u rješavanju problema Uljanika". Dalić je otišla, a Istri je očigledno ostala ista, stara floskula da sve zlo dolazi iz Zagreba.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
