PIŠE ROBERT MATTEONI

MetroPola: Pet godina baskijske Istre, i novi put

S utakmice Istra 1961 - Šibenik / Robert Matteoni (Snimili Danilo Memedović / Milivoj Mijošek)

S utakmice Istra 1961 - Šibenik / Robert Matteoni (Snimili Danilo Memedović / Milivoj Mijošek)


Spušten je zastor na 32. sezonu HNL-a. Na "Drosini", u vrlo pozitivnoj atmosferi, Istra 1961 izborila je remi i ostvarila najbolji plasman u povijesti kluba i nogometne Pule. Istra je za korak kratka u trci za Europu, ali bila je konkurentna Rijeci i Osijeku koji imaju 4 do 5 puta veći proračun (12 do 15 milijuna eura) i utjecaje. To ukazuje na iskorak "zeleno-žutih". Dogodio se na isteku pet godina vlasnika Baskonije-Alaves i kao simbolično zaključenje uspješnosti prve ere. Kakvu se Istru 1961 može očekivati na početku novog ciklusa?

Od 2018. vlasnici su uspjeli ostvariti nekoliko vitalnih ciljeva. Prije svega sanirali su (oko 3,5 milijuna) naslijeđenih dugova. Potom su financijski stabilizirali klub tako što su svake sezone osiguravali oko 3,5 milijuna eura proračuna te omogućili kontinuitet rada kakvog u Puli nikad nije bilo. Temeljem toga osnažila se omladinska škola, iz koje talenti više ne jure na prvi mig klubova izvan Županije. Naprotiv, iz ostatka Hrvatske mladi rado sele u Istru. Osim što omladinske momčadi više ne strepe za prvoligaški status, one su promovirale prve važne potencijale za prvu momčad kao što su Perković, Lisica, Maurić, Žgomba, Travaglia, Cukon (bori se s ozljedama) i drugi. Istra nikad nije imala toliko omladinskih (i sada nekolicinu seniorskih B) reprezentativaca. Kao zvučni faktor iskoraka može se istaknuti transfer Rocca Žikovića u Red Bull Salzburg (2-3 milijuna ovisno o bonusu) te Maura Perkovića u Dinamo (2 milijuna).

Novi način funkcioniranja

Dinamo je za kratko vrijeme (nekoliko mjeseci) poželio još jednog "zeleno-žutog" igrača. Za Mounsefa Bakrara ponudili su 1,5 milijuna eura plus postotak od iduće prodaje. Činjenica da je Istra 1961 to odbila, i tražila 2 milijuna, viši postotak te dva igrača iz rostera Dinama, ukazuje na iskorak pristupa. Može se prodati ponajbolje igrače, ali to mora biti financijski u interesu kluba. Dade se naslutiti kako Istra 1961 zapravo ne želi već ovog ljeta transferirati Alžirca, nego pričekati još barem pola ili cijelu sezonu kada mu vrijednost dodatno naraste. Naravno, nema garancije da će Bakrar ili bilo koji igrač biti u punoj formi, potpuno zdrav ili raspoložen u novoj sezoni, ali to su logični rizici u sportu.

U petoj godini projekta Istra 1961 vlasnik iz Vitorije ostvario je prvi natjecateljski iskorak prve momčadi. Nakon 4 godine kolodvorskog i grotesknog drila u igračkoj i trenerskoj svlačionici, te intenzivnom ritmu mijena formalnih sportskih direktora, Josean Kuerejeta prvi je put sudbinu prve momčadi prepustio u ruke domaćem knov howu. Odmaknuo je od sportske direkcije u Puli utjecaj direktora Alavesa Sergija Fernandeza i nekih njegovih ovdašnjih šaptača. Odabrao je Sašu Bjelanovića nakon što je saslušao njegovu viziju vođenja sportske politike Istre 1961, te mu dao slobodne ruke. I što je važno, podržao je njegove ideje deklarativno i konkretnim, ne velikim ali ipak probijanjima dogovorenih proračuna. Koliko je zadovoljan njegovim radom svjedoči kako mu je Kuerejeta odmah produžio ugovor do 2026. godine. Bjelanović je na klupi zatekao Gonzala Garciju, koji je prethodne sezone dao naslutiti kakav zanimljiviji nogomet kani promicati s Istrom 1961. Unatoč ponavljanju devetog mjesta, Garcia je početnu skepsu igrača i javnog okruženja pretvorio u podršku. No, Garcia nije imao dužnu podršku sportske direkcije, koja je u starom načinu funkcioniranja, za svaku sitnicu danima čekala odobrenje ili odbijanje iz Vitorije. U novim uvjetima, gdje sportski direktor Bjelanović ima otvorene ruke (do određene granice, logično), i Garciji je bilo lakše utjecati na izbor igrača i voditi momčad. Sve se to odrazilo na ovosezonski uspjeh.

Posljedice novog načina funkcioniranja doprinijele su, kroz rezultate i igre, vraćanju publike na stadion te općim porastom zanimanja šire mase ljudi u gradu i Županiji. To je najbolji znak napredovanja. Lani je prosjek posjeta "Drosini" iznosio 980 gledatelja, ove je narastao na 1.910 službeno, a neslužbeno (gledatelji koji zbog gužvi prođu pored brojača) preko 2 tisuće. Obzirom kako je samo od 2011. Pula izgubila 9% stanovništva (sa 57.460 na 52.441) prosjek posjete u visini 4% stanovnika, je vrlo dobar trend. Uspoređivati ga s posjetom prije desetljeća-dva nema smisla, kako zbog demografskih i ekonomskih mijena, tako i inflacije nogometa putem tv ekrana.

Istra 1961 je danas stabilan profesionalni klub, što je za zbilju istarskog okruženja jedinstven povijesni slučaj. Klub je u ovoj sezoni na ime transfera (Perković, Mišković, Beljo) uprihodio 2,5 milijuna eura. U stavci tv prava, temeljenih i na rezultatu, zarađeno je 915 tisuća eura. UEFA će na ime Dinamova nastupa u Ligi prvaka uplatiti bonus od 700 tisuća eura. Istra 1961, koja je uz Belju "razvila" i Josipa Šutala, za njegov nastup u Katru dobit će desetak tisuća eura na ime FIFA-ina obeštećenja klubovima. S tih 4,2 milijuna eura, Istra 1961 lakše plaća tekuće poslovanje i može izdržati eventualnu krizu zbog Alavesove drugoligaške zbilje. Cilj vlasnika proklamiran još prvog dana dolaska u Pulu, kako se klub mora u što većoj mjeri samofinancirati, postupno se približava. Do sada je vlasnik B-A ubrizgao u klupsko funkcioniranje oko 14 milijuna eura. Što više klub prihoduje, vlasnik će manje morati uplaćivati svoj novac. To je logika poslovanja profesionalnog nogometa, jer u suprotnom bi se svelo u trpanje novca bez smisla. Niti jedan vlasnik, ako nije šeik i pripadajuća država-sponzor, ili milijarder kojem je dosadno, neće se tako ponašati jer bi bankrotirao. No, kad je kriza, vlasnik je taj koji sanira minuse, što se u Istri 1961 događalo proteklih pet godina s Baskima.

U dobrom smjeru

Ovosezonski natjecateljski iskorak zato ne znači stalnost Istre 1961 u prvih pet. Svaka sezona je nova priča. U Istrinom slučaju, nakon dvogodišnjeg ciklusa uz Garciju i ovaj kadar, slijede uobičajene promjene. Dio igrača je otišao, doći će novi. Ponajbolji će igrači imati ponude do konca prijelaznog roka (31. kolovoz), možda će netko za osiguranje proračuna i dovođenje novih potencijala biti prodan. Nije to samo iz potrebe budžeta, nego i iz prirodne težnje igrača koji su 2 a neki 3 sezone tu, da odu u jače sredine. Ta težnja trenutno drži i Gonzala Garciju, a hoće li prevagnuti u odluci da ode, doznat će se ubrzo. Dogodi li se, svijet neće stati, ide se dalje, kao i uvijek. Mada bi bilo dobro za proces rasta da Garcia nastavi svoju misiju ukorjenjivanja hrabrijeg mentaliteta momčadi, na kojoj je promjeni radio dvije sezone.

Ciklusi su u nogometu prirodni vremenski tijek okupljanja, natjecanja i osipanja jednog kadra. Ciklusi se ponavljaju, što su zbilje Dinama, Hajduka, kao i Reala, Milana, ili Šahtara, odnosno svih klubova svijeta. Kad su rekonstrukcije u tijeku može patiti rezultat, ali bez toga nema uspješnog stvaranja novog ciklusa. Dakle, ako Istra 1961 ne bude bila opet peta ili po želji navijača i četvrta, to ne znači kako je opet "sve kao prije". To je sada bitno drugačiji klub nego prošle, a pogotovo u odnosu na prije 5-6 godina. Istra 1961 ipak sada ima solidan temelj, organizacijski i sportski, stručni i upravljački. Proces daljnjeg rasta iziskuje nastavak građenja, simbolizirano i u Kampu u Balama. Za koju gradnju treba barem 5 milijuna eura. Najlakše je teoretizirati kako to ne bi trebao biti veliki novac za vlasnike. Grad Pula ima problem izdvojiti za omladinsku školu 100 tisuća eura, ili sanirati travnjak na "Drosini". Istra će navijati za Alaves, jer njihov povratak u La Ligu donio bi u startu 60-70 milijuna svježeg kapitala. Bilo bi tada puno lakše izdvojiti sredstva za Bale, i jačanje Istre 1961. Ne bude li tog Alavesovog iskoraka, opet će se ići dalje, ali će rast biti sporiji. Tereni za trening i pripadajući sadržaji kampa vitalno su važni za slijedeću fazu klupskog iskoraka. Stvari treba realno sagledavati, tako će se lakše shvatiti kako klub napreduje, ali i prihvatiti nužnost vremena za procese daljnjeg rasta. Velika je stvar kako reakcija podrške navijača i javnosti, za razliku od odnosa Grada, odaje povjerenje klubu jer postoje uvjerljivi pokazatelji kako se krenulo u dobrom smjeru. Ključno je zadržati taj pravac.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter