Povratak u realnost

Prazna stranica, odnosno prazna knjiga. Punih 366 stranica za pažljivo i smisleno ispisati, čak jedna više negoli prethodne godine. Napokon ta prestupna, reći će neki, dok će drugi po stopedeseti put pitati kako se računa prestupna godina i kada ona "pada".

Nakon ludovanja, zdravica, čašćenja, slijedi povratak stvarnosti, minusima od trošenja, praznijim računima i pokušaju provođenja novogodišnjih želja.

Za neke, istina, "blagdani" traju sve do Sveta tri kralja, poput školskih praznika, ili kako bi naši susjedi Talijani rekli "L'Epifania tutte le feste porta via" (S tri kralja završavaju sva slavlja).

A kod nas će to završiti nekako paralelno i s drugim izbornim krugom i novim ili starim početkom. Više-manje. Ili manje-više, recimo.

Mnogi će željeti realizirati neke od želja u novoj godini, nešto od onoga što su si zapisali, zacrtali, iako se od većine želje odustane nakon dva-tri dana, ili dva-tri tjedna, poput od one o prestanku živciranja, i to već pri prvoj svađi ili problemu na poslu ili kod kuće, ili pak od dijete, nakon prvog slasnog obroka. Ustvari, odluke postoje, izgleda, da bi se od njih odustalo. Posebice blagdanske. Statistike pokazuju da se najviše i najčešće prekrše želje o prestanku pušenja.

A mnoge odluke donesene su u blagdanskom ozračju, poneseno i zaneseno, i ubrzo se raspršuju poput mjehurića od sapuna, jer nisu realne i sukladne mogućnostima. Zbilji svuda oko nas.

Zanimljivo je pri tome spomenuti što su najviše, odnosno najčešće željeli žitelji Lijepe Naše za novu, sretnu i uspješnu 2020. Najviše njih je željelo bolji posao u 2020., a i pojedina europska istraživanja pokazuju da je upravo to bila jedna od najčešćih želja ljudi svih generacija diljem staroga kontinenta.

Nezadovoljstvo poslom? Želja za promjenom? Većom zaradom? Nemogućnost realizacije? Nezadovoljstvo radnim vremenom, kolegama, ili pak sve to zajedno?

Što će se u biti promijeniti? Hoće li biti kraće liste čekanja u bolnicama i ordinacijama, u domovima za starije i nemoćne, više mjesta u vrtićima, bolji školski program, reforma, kvalitetnija (sve)učilišta, bolji uvjeti kreditiranja, veće plaće, pozitivna iznenađenja na benzinskim, jeftinija putovanja? Ili samo brojanje dana i iščekivanje nove ture sarmi i Kevinovih pustolovina?