Prave i kvalitetne stvari, osobe, manifestacije, štogod, prije ili kasnije, uvijek budu prepoznate kao takve. Dok je 2020. bila godina za zaborav - u svakom smislu i pogledu - ova je poput skalinade; tu se penje tu se pada, i gdje je svaki novi dan jedna nada. Skalinada u brojkama, zaraženima, mjerama, ljepšim i manje lijepim danima.

No, dok je prošla godina bila (gotovo) bez kulturnih događanja, ove ih je godine, posebice od lipnja naovamo, bilo puno više, i to ne uvijek po posve "ujednačenim" kriterijima.

Dok je nekad "glavna sezona" događanja bila od sredine svibnja do druge polovice rujna te cijeli mjesec prosinac, ove je godine i listopad te prvi dio studenog bio poprilično živahan što se manifestacija tiče.

Neki veliki kvalitetni događaji održavaju se po svom već uobičajenom ritmu, dakako uz mjere, neki su promijenili termin održavanja, ali ostavili su kvalitetne sadržaje, neki se održavaju u hibridnom obliku - dio uživo, dio online - a neka su se događanja jednostavno tiho ugasila jer su organizatori ostali bez sredstava ili zbog drugih (tehničkih) razloga.

Prošla je godina silno iscrpila sve, na svaki način. I dok je za neke manifestacije pokazala da dobro funkcionira i virtualni koncept, za druge se to nije pokazalo baš najs(p)retnije rješenje, jer čim su popustile mjere, publika je opet silno priželjkivala direktan susret s događajima, manifestacijama, a neki su, prije svega, željeli susret s drugim ljudima. Pa tu i kulturna zbivanja dobro dođu kao "škuža" za susret.

Dio publike se, istina, promijenio. Dok su nekad oni treće dobi bili najbrojniji na svim manifestacijama, sada se oni ipak više paze i većinom izbjegavaju događanja u zatvorenim prostorima. No, zato je tu više onih "teško definirajuće" po sebi "srednje dobi". A na izložbama sve više i više posjetitelja, posebice prilikom otvorenja, vani, svi željni čašice druženja. Mjeseci izolacije učinili su svoje te sada čak i oni koji nisu baš obilazili kulturna događanja idu; neki jer se žele "kultivirati", a drugi da nekoga sretnu, popričaju, izađu malo iz kuće, jer je u 2020. mnogima "posao-kuća-birtija", ili štogod već, bio na istoj adresi.

No, u moru događanja, svoje mjesto pronađu i ona kvalitetna i manje kvalitetna. Ponekad se ide i ispod razine samo da se nešto održi, da se opravdaju sredstva, da se aplicira za nova sredstva za iduću godinu, vodeći se s logikom bolje da se (nešto) događa nego da nema ničega.

Bilo je tako tu i izložbi (loših) fotokopija umjetničkih radova, skupova s predugim prigodnim govorima, na brzinu sastavljenih predstava, kvalitetnih sadržaja u predugačkim formama te stvari napravljenih te tako da se naprave.

I dakako, uz sve što se dešava oko nas, neko opravdanje neka ispričnica ipak donekle postoji. No, postavlja se pitanje, je li je bolje da bude puno događanja različite kvalitete, ili manje događaja visoke razine kvalitete? Pate li velika događanja zbog toga ili njihova kvaliteta bude na taj način još izraženija? Manje je više ili više je manje?

Sada će uslijediti, ako sve bude po planu, niz kvalitetnih događanja kao uvod u 2022. Nadajmo se godini bez brojki, mjera, maski, godini kada ćemo se opet svi moći prepoznati "po licu" a ne "po glasu".

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast