"Škola treba slijediti moderne trendove i načine obrazovanja i djeca trebaju biti ukorak s najnovijim tehnologijama", ponavlja se poput mantre prilikom svakog početka školske godine. S druge strane pojedine škole nemaju skoro ni za krede i spužve, jedan kompjuter dijeli nekoliko učenika, dvorana za tjelesni je poput misaone imenice, a neke škole nemaju ni vanjska igrališta.

U nekim školama, iako nemaju veliki broj učenika, nastava se i dalje odvija u dvije smjene zbog pomanjkanja prostora, a u pojedinim je školama jedna prostorija i zbornica i tajništvo i sve što je potrebno.

I onda evo kontrasta. U nekim se školama već od prvog razreda sve radi na tabletima koji su postali glavno sredstvo za rad i učenje, a znamo da to najmlađe itekako privlači. Dakako da treba biti ukorak s vremenima, informatički pismeni, i da svako doba donosi svoje promjene. No, s druge strane puno se govori i piše da su djeca previše ovisna o tabletima i mobitelima, da se nedovoljno kreću, da su pretila, i da ne bi trebala provoditi toliko vremena pred ekranom jer kvari vid i tako dalje...

Kako onda tumačiti to što su na nastavi cijelo vrijeme pred tabletima (naravno, ne podjednako u svim školama), a zasigurno će onda to nastaviti i kod kuće, u ležernijem tonu, uz igrice i laganije sadržaje. Dakle, cijeli dan ispred monitora. I gdje su nestale sve one dobre želje o zdravom načinu života od najmlađih dana?

Prilikom nedavnog gostovanja u Puli poznati književnik i intelektualac Dževad Karahasan kazao je da su nažalost napredni Finci ukinuli obuku đaka da pišu rukom. "Rukopis je dio identiteta, a grafologija je važna grana psihologije", kazao je tom prilikom Karahasan ističući da svijet sve više ide u tom smjeru.

Je li je sve veće korištenje tableta put u polako izumiranje drugih vještina ili sve ovisi o načinima njegova korištenja? Kod mnogih roditelja vlada podijeljeno mišljenje, dok neki misle da je besprijekorno korištenje računala i njegovih mogućnosti idealan preduvjet za daljnje obrazovanje i za nalaženje posla, po drugima bi djeca prije svega najprije trebala steći konkretne, praktične vještine, jer previše korištenje tableta dovodi, s vremenom, do zdravstvenih poteškoća, pa da ne bude ono, da se malo poigramo riječima, odnosno homonimima, od tableta do tableta (lijekova).

Naravno, kao i svugdje drugdje, najbolje rješenje je negdje u sredini, da svi učenici imaju pravo na jednaku kvalitetu obrazovanja, ali i da obuka da pišu rukom ne postane dio povijesti. A dok tableti dođu do nekih škola, svašta će se još promijeniti. O tempora, o mores.

Povezane vijesti

• Ispričnicu, molim!
• Cervena i šos
• Banka, pošta i "medig"