Slušajući predsjednika Zorana Milanovića oko rada DORH-a i USKOK-a netko bi mogao pomisliti da u tim institucijama i na njihovim najvišim razinama postoji velika urota s ciljem svrgavanja aktualne vlasti iz Banskih dvora i destabilizacije Ureda predsjednika. Predsjednik, naime, odašilje poruke s neskrivenim sadržajem iz kojeg proizlazi da su se DORH i USKOK, uz policiju i PNUSKOK, oteli (političkoj) kontroli. Milanović je fulao poantu njihovih aktivnosti, a ona je kratka, sažeta i precizna - NVN: nema više nedodirljivih. Tako što se otvaraju istrage i hapse ministri - slijedilo bi u daljnjoj razradi predsjednikovo razmišljanje - DORH i USKOK, opet u suradnji s policijom i PNUSKOK-om, kadroviraju Vladu. Možda tako ispada, ali to ne rade u suglasnosti s premijerom, kao što zločesti puštaju dezinformacije u javni prostor. Ove institucije sigurno nisu Plenkovićeva metla kojom on čisti svoje dvorište. Situacija s ministrom Josipom Aladrovićem, kojem je prvi čovjek Vlade prilično naklonjen i u stranačkoj ga je strukturi vidio više nego što je bio dosad, živi je dokaz teze da se premijer ne miješa i nema uvid i samim time utjecaj na rad DORH-a i (PN)USKOK-a.

Srećom, Hrvatska nema Hoovera

Ni u DORH-u ni u (PN)USKOK-u, srećom, ne postoji koncentracija moći u jednoj osobi, već je njihova snaga u samim institucijama, neovisnim i u posljednje vrijeme prilično udaljenim od političkih sfera u kojima se nekad odlučivalo „koga će se i zašto odrađivati“. Nema nikakve sumnje da u obje institucije ne postoji jedna ili više osoba koje u tajnom dogovoru zloupotrebljavaju široki spektar ovlasti u provođenju istraga te hapšenja s ciljem kreiranja političkih odnosa. Odnosno, svrgavanja jedne i instaliranja druge vlasti. Ne postoji, naime, nijedna indicija, a kamoli čvrst dokaz, da DORH-om ili (PN)USKOK-om upravlja hrvatski Edgar Hoover, legendarni šef FBI-a, inače promiskuitetni homoseksualac koji je debelo prekoračujući svoje ovlasti i norme civiliziranog društva snimao, kompromitirao i ucjenjivao, a onda posljedično postavljao i micao američke političare u jednom važnom razdoblju njihove nedavne prošlosti. U nas nema osobe tako izopačenog karaktera koja bi zločestoćom i beskrupuloznošću stala ne na istu stranicu, nego ni u istu knjigu s Edgarom Hooverom, čovjekom krajnje iskrivljenih shvaćanja o tome što „Službe“ mogu ili moraju raditi.

Činjenica je da su DORH i (PN)USKOK mnogima iz sfere političkog života utjerali strah u kosti. Kod nekih iz samog vrha ili oko vrha zavladali su i panika i paranoja. Rijetki se ne pitaju tko je sljedeći. Rade se i kalkulacije: ako su pala tri HDZ-ovca, radi ravnoteže političkih odnosa moraju pasti i dva SDP-ovca i jedan, recimo, HNS-ovac. DORH i (PN)USKOK najveću i kardinalnu grešku napravit će ako u svom radu počnu tako funkcionirati. Ukoliko prihvate načelo reciprociteta onda su u problemu. Tada će to značiti da su posustali pod (ne)izravnim pritiskom politike. Ta neovisna tijela kaznenog progona moraju odrađivati ono što misle da mogu i moraju odraditi, a ne ono što misle da bi javnost i politika od njih htjeli.

Nema mirnog sna

Treba vjerovati, s druge strane, da su vodeći ljudi tih institucija časni, pošteni i odani principu pravde kojoj je upotreba prava mehanizam pomoći u ostvarivanju njihovih zadataka i boljeg društva. Unatoč određenim sukobima i nesuglasicama unutar zidova tih institucija, gdje sigurno svi ne mogu i ne moraju razmišljati identično, puno više je razloga da im se i dalje vjeruje nego da ih se stalno kritizira, napada pa čak i dezavuira dok samo rade svoj posao.

Obzirom na njegove brojne političke kvalifikacije, koje idu u teško dokučivim rasponima i interpretacijama, očekivano je da o radu DORH-a i (PN)USKOK-a svoje kritičko mišljenje, prepuno nezadovoljstva i cinizma, javno iznosi predsjednik Zoran Milanović. No on nastupa s pozicije čistog političkog elitizma. Kako drugačije nego elitizmom nazvati situaciju u kojoj čovjek s Pantovčaka zagovara jedan oblik nedodirljivosti ministara od progona DORH-a i (PN)USKOK-a. Nekako ispada, kad on o tome priča, da bi miran san i zvjezdani status političara (što nije ekskluzivno pravo i privilegija, nego razina koju se može doseći samo poniznim radom u javnom servisu) trebali biti važniji nego istraživanje njihovih koruptivnih aktivnosti koje se ne mjere u deset ili pedeset tisuća kuna, već je riječ o milijunima ili desecima milijuna.

Odgovorni svojoj savjesti

Dio javnosti ponekad bi se možda mogao složiti da su i DORH i (PN)USKOK u nekim situacijama nijansu presitničavi. I to onda kad se bave minornim djelima koja, što je stvar interpretacije, mogu, ali, realno, i ne moraju imati kaznena obilježja, posebno neka teža. Zanimljivo je, ipak, da obje institucije, s kriterijima koje su postavile, smanjuju toleranciju na određene oblike ponašanja političara koji prelaze ili ne prelaze vrlo tanku i naizgled neodređenu granicu koja dijeli dozvoljeno ili rubno dozvoljeno ponašanje od ipak nedozvoljenog. E tu je odgovornost DORH-a i (PN)USKOK-a golema. O njihovoj procjeni ovisi nečija sudbina, reputacija, društveni, profesionalni i osobni status. Upravo zato od ljudi koji ih vode očekuje se visoka razina odgovornosti i senzibiliteta. Oni su odgovorni najviše svojoj savjesti.

Kad se bave potencijalnom korupcijom u politici ima jedna dublja poruka koju DORH i (PN)USKOK šalju javnosti, ali je pitanje tko je želi i zna iščitati. Poruka se svodi na generalnu prevenciju. U prijevodu, kažnjavanjem najmoćnijih svima se daje do znanja da ne čine kaznena djela. Još preciznije, kazna najmoćnijima mora djelovati na javnost radi sprječavanja budućih kaznenih djela. Dijelom, to već prelazi u specijalnu prevenciju i odvraćanje počinitelja od toga da rade nešto zbog čega će biti uhićeni, optuženi i osuđeni.

DORH i (PN)USKOK u svom radu, vođenom dobrim namjerama i profesionalnim pristupom, moraju imati apsolutnu samostalnost, potpunu odvojivost od mainstream politike i čisto protokolarne odnose s vrhom vlasti. Ukoliko predsjednik Milanović doista smatra, kao što kaže, da DORH radi bez ikakve kontrole i nadzora i ako ga takvo stanje ne zadovoljava već frustrira, onda neka pokrene proceduru promjena zakona ili pronalaska rješenja kojima će se neobuzdanu zvijer staviti u kavez i pod političku kontrolu. Dotad, DORH i (PN)USKOK samo naprijed, politika - stop!

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast