PIŠE Nenad MARJANOVIĆ
ORDINACIJA DR. FRICA: "Guardia radici" po parkovima piči
Kukulele koalicija suočila se s vlašću i sada se panično boji da je ne izgubi. Evo malo se uskomešalo oko Kaštijuna i indikativno je da od kada je došlo do promijene vlasti Kaštijun više ne smrdi. Što se desilo? Ništa, naravno. Smrdi i dalje. Samo što su oni koji su se bunili sada na vlasti
Zaštitarska ekipa na Forumu (foto: CROPIX) / Nenad Marjanović
Prošli petak u Rock galeriji na promociji knjige Vinka Barića iz Solina pojavio se gradonačelnik Pule iz Splita- Filip Zoričić. Na ulazu ga je posrala ptica što će i sam potvrditi na slijedećem brifingu s medijima ako koga bude zanimalo. Uglavnom, Zoro mi je zadao nenadani udarac, svemu sam se mogao nadati, ali ovoj iznenadnoj akciji nisam mogao doskočiti.
Šta dalje, kako sada nastaviti pisati s istim žarom, kako sada glumiti nezavisnog novinara, to je ono što me jebe cijeli tjedan? Kako i šta dalje raditi? Ptica, ne onaj moj kolega Diego Bosusco, nego ona prava s Korza dočekala je Filipa, no nije ga smela. Iako s kakicom na sakou izgledao je kao gradonačelnik, ne kao anarhist i panker. On se pola sata u društvu vijećnika Biterija zabavio ili je glumio da se zabavlja.
Nakon pola sata dostojanstveno je otišao u smjeru Titovog parka. Ni manje ni više, nego Titovog, vjerujem da mu je to palo još teže nego slušati Vinka koji priča o bendu Ekskurzija poljoprivredne škole.
Nakon niza incidenata koji su punili crnu kroniku Pula je vratila instituciju koju su nekada posprdno nazivali "guardia radici". Komunalni redari koji će pomagati policiji brinut će o redu i miru po gradskim parkovima. Sasvim korektno i konkretno, no postavlja se pitanje zbog čega se u ovu redarsku družbu nisu uključile stranke koje čine gradsko vijeće.
IDS ima cijeli niz pojedinaca koji bi mogli obnašati ovu odgovornu, časnu i humanu dužnost. IDS ili istarski dobrovoljni soboslikari mogli bi okrečiti Pulu. Cijeli niz članova ove stranke se nakon lokalnih izbora još uvijek traži pa je i političkim diletantima jasno da nešto trebaju poduzeti. Znate onu iz Balkanskog špijuna "okrečite Beograd", e to je ta fora, poziv na nešto više od pukog krečenja. A za sada u IDS-u igraju šah, ne žrtvuju damu, mislim figurativno na predsjednicu Gradskog vijeća Dušicu Radojčić.
Nije mi poznato što se dobiva kada se dama štiti, niti što im donosi potez podrške liderici pulskog Možemo!? U šahovskom žargonu žrtvovanje dame jest potez kojim se protivniku daje dama u zamjenu za taktičku, pozicijsku ili neku drugu kompenzaciju, no oni očito ne hvataju nikakvu poziciju. No čak i da se soboslikari ne jave za volontiranje po parkovima uvijek se treba nadati da će Sedmorica veličanstvenih iz SDP-a ponuditi svoju dušu i tijelo na službu svom pajtosu, pajdi, pajdašu, prijanu, priki, jaranu, jari iz rockerskog kola koje se plesalo u klubu Uljanik u noći izbora.
Platforma Možemo! može, nije da ne može postaviti svoje patrole u park šumu Lungomare, na usponu Pere Drkala i njegovih šegrta, kojih je navodno sve više i koji su još jednom navodno sve moderniji u opremi. Eto trebalo bi od dvanaest tisuća potpisnika peticije za referendum naći nekolicinu volontera koji bi pratili prelete dronova po pulskim plažama. Likovi uz pomoć drona snimaju žene i usput snime i mene, pa neka ih volonteri malo provjere. Meni je zbog mene, mada i snimanje djece i žena nije baš nešto što je normalno. A to se događa, samo upitajte ljude koji se kupaju na obožavanom području zvanom Lungomare. E, sada više nije ni smiješno ni sarkastično, no ovo s dronom je istinski problem.
No da se vratimo malo na čuvanje parkova, nasada i ljudskih buzdovana i bedevija. Jedino gore od loše oporbe je loša vlast, a da ova vlast nije baš sigurna u sebe i svoje partnere da se iščitati u komentarima po društvenim mrežama u kojima se užasno boje IDS-a. Onog istog IDS-a koji godinu dana istražuje vlastite ankete od prije izbora. Svako se toliko biračko tijelo sada aktualne vlasti pozove na ostavštinu onih koji su vladali desetljećima i sve to skupa izgleda prozirno da ne kažem luzerski. Kukulele koalicija suočila se s vlašću i sada se panično boji da je ne izgube.
Evo malo se uskomešalo oko Kaštijuna i indikativno je da od kada je došlo do promijene vlasti Kaštijun više ne smrdi. Što se desilo? Ništa, naravno. Smrdi i dalje. Samo što su oni koji su se bunili sada na vlasti. Smrdi, ali jebiga kao u onom vicu "lete krokodili lete, ali nisko Jovanoviću". Siguran sam da oni stariji od četrdeset znaju na koji vic mislim.
Elem, smrad s Kaštijuna je na čekanju, o njemu će se besjediti kada za to dođe vrijeme.
Iz platforme Možemo! to potvrđuju: "Možemo! je upozoravao na sve probleme Kaštijuna i eventualne opasnosti koje mogu nastati zbog loše lokacije i tehnologije postrojenja te predlagao moguća rješenja za nesnosni smrad koji se ljeti širio s Kaštijuna".
Koju posluku porati? Smrdilo je, sada ne smrdi, bunili smo se, više se ne bunimo. Možemo! u priopćenju medijima kaže i ovo: Jasno je da zbog trenutne vlasničke strukture kontrolu nad Kaštijunom ima gradonačelnik Zoričić, ali je zbilja neugodno gledati župana Miletića kako samo prebacuje “vrući krumpir”. Uf, zamišljam Zoričića na ulazu u Kaštijun koji kontrolira smeće i Miletića koji je naložio vatru i peče krumpir, vrti po žaru, na rukama mu one rukavice bez prstiju i sa štapom okreće krumpir. Filip pregledava i kontrolira kamione i određuje gdje će se koje smeće odložiti.
Dovoz glomaznog otpada iz kućanstava organiziran je tako da Zoričić odvoji kamione koji dovoze željezo i pošalje ih Miletiću da, kad završi s krumpirima, odvoji aluminij i razvrsta akumulatore. Ovo stvarno izgleda kao scena iz filma u kojem dobro pobjeđuje zlo i u kojem kao za Božić svi akteri završe za bogatom trpezom. Idila, svi sretni svi veseli, pakao u raju.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
