PIŠE IVOR BALEN
Pula ovo ljeto živi sto na sat!
Ne samo da su se stvari vratile u 2019. i prije, nego su otišle i korak dalje. Koračinu. Neka kaže tko šta hoće ali Pula je trenutačno jedan od najživljih gradova na Jadranu. Recimo, za potrebe ovog sasvim pristranog teksta, da je najživlji. Najveseliji, najbogatiji, najglasniji. Grad u kojem treba biti. Hvala bivšem austrijskom kancelaru da je tako
Ivor Balen
Ovih dana Pula živi 100 na sat. Možda i dvjesto. Nakon dva kilava korona ljeta konačno su se stvari vratile u normalu. Posložile su se, rekli bismo, onako kako treba. Imamo i pekmez, a ne samo maslac.
I ne samo da su se stvari vratile u 2019. i prije, nego su otišle i korak dalje. Koračinu. Neka kaže tko šta hoće ali Pula je trenutačno jedan od najživljih gradova na Jadranu. Recimo, za potrebe ovog sasvim pristranog teksta, da je najživlji. Najveseliji, najbogatiji, najglasniji. Grad u kojem treba biti. Hvala bivšem austrijskom kancelaru da je tako.
Minice i bicepsi
U subotu je sve gorilo, a nitko nije zvao kapa Kozlevca da gasi. U Areni je bio koncert Parnog valjka kojim su se Hus i ostali oprostili od Akija. Natiskalo se, kažu promatrači skloni pretjerivanju, možda i dvajs tisuća. Naravno da nije, ali lijepo zvuči. Ne stane, jebiga.
Bila su dva oproštaja, jedan u Zagrebu i drugi u Puli koju je Aki, prepričavaju svjedoci, posebno volio. Ali drek Zagreb, Pula rules. Jer nije povod koncertu bio samo specijalni odnos Akija i ovoga grada. Specijalno je i mjesto održavanja, ta naša stoljetna Arena pored koje prolazimo svaki dan pa zaboravimo koliko je impresivna. Tko od nas, rođenih ili doseljenih Puljana, nije osjetio trnce po cijelom tijelu kada je prvi put pokazao Arenu nekom frendu iz Čačka ili Beča? Pa kad je ovaj skoro pao u nesvijest od oduševljenja, a mi ponosniiii... Oči im kao lubenice.
No da ne skrećemo s teme. Na Valjak se dolazilo iz svih krajeva Hrvatske. Kolone automobila zakrčile su pulske ulice. Tko je bio na moru u Štinjanu pa se oko osmice vraćao doma nije stigao prije devet. Kada toliko ljudi dođe na koncert u Zagrebu to je sitnica, a u Puli je to skoro pola stanovništva. I svi koji su bili složit će se da je ovaj pulski oproštaj bio bolji. Zagrebačka Arena je super, ali nije ni sjena pulskoj. Toliko je barem jasno.
Nakon koncerta masa se slila u grad. Trajao je do ponoć i kvarat, ali malo tko je želio ići kući. Trebalo je sabrati dojmove uz čašicu bevande, viski ili sokić. Pogledati koga ima u gradu, minglati ulicama u sitne sate. Baciti oko na neke minice ili bicepse, već koga što zanima. Idealan plejs za after ovih dana je takozvani Goat Expo na rivi i u parku kod Pietasa. Gastro festival, lokaonica i uvertira u Pula Music Week, još jedan spektakl koji će pomesti grad. Ali ne jednu večer, nego cijeli tjedan.
Bazen pun alkohola
Uz poznate svjetske DJ-e proplesat će Pula. Cijepat će zvučnici, drmat će guzice. Očekuju se deseci tisuća partijanera doslovno iz cijelog svijeta. Iz svakog zakutka planeta. Plazit će ta vesela mladež našim ulicama od jutra do mraka. Bit će ludila, razvrata i bluda. Nemoral na svakom koraku. Alkohol koji će se popiti ne bi stao ni u pulski bazen, taman da su napravili olimpijski. Sve kako treba biti jer svi su željni zabave. Dosta je bilo zatvora.
Popis izvođača je impresivan, reći će oni koji se razumiju u elektroniku. A organizatori su svjetski kalibri koji uvijek pogađaju u metu. Što garantira spektakl za uši, oči i džepove. Onaj osjećaj ujutro kada iz bačenih traperica izvadiš prazan novčanik je nenadmašan. Ako je Valjak bio za sredovječne i starce, ovo je nešto sasvim drugo. Nešto za što treba biti spreman kao Ivica Kostelić 41. Starijima od 30 zabranjen ulaz.
I onda opet ima zemlje za starce jer kad se pomete Arena od tehna i hausa, slijedi Pulski filmski festival. Gledat ćemo pretenciozne hrvatske filmove i družiti se nakon njih u Circolu. Čekat ćemo glumce da dođu, a oni neće doći. Pit ćemo pive na Giardinima u nadi da Tihana Lazović naiđe, ali ona neće naići. Nema veze, u nadi je spas. Ono što je sigurno je da ćemo negdje sresti Bitorajca, jer on uvijek naiđe.
Nešto za penziće
I kad proglasimo pobjednika kojeg ćemo već sutra svi zaboraviti, spustit ćemo se u Titov park gdje će se održavati vinski festival. Ove godine specijalno produžen s dvije sedmice na mjesec i po. Morat će Benvenuti i kompanija zasadit vinograde do Venecije da napoje sve željne njihove kapljice. Kucat ćemo se čašama i gađati čepovima. Gubiti bonove po putu i proklinjati onoga tko je smislio taj glupi sistem. Kupovat ćemo po dec iako su botilje višestruko isplativije. I u dva ćemo gledati na sat i pitati se, pa šta već?
Onako na brzinu, ostalo je još tih događaja koji će ovo ljeto drmati Pulu. Puno svita doći će i na Artičke majmune, tu je negdje i Petar Huljić, pardon Grašo, pa još jedan festival u Areni koji će dovesti pola srpske estrade na čelu s vječnim Bajagom. I našeg Tonija sa ipsilon.
Tko zna što će se sve u isto vrijeme odvijati na Kaštelu, pa na Portarati, da Forum ne spominjemo? Ima li nade da zasvira i neka harmoničica, tamo pored Istranke, da Milana ne spominjemo? Naravno da ima. Da se razvesele naši penzići petkom uz srdele i kapljicu bilega. Ima li nade da čujemo negdje Vesnu Nežić Ružić i Sergia Pavata? Pa naravno da ćemo ih čuti. Svega ima u Puli ovo ljeto, evo i DJ Gaby rastura u Uliksu.
Pula živi 100 na sat!
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
