Ravnatelj gimnazije Filip Zoričić, nakon dugog i očito neuspjelog pregovaranja s mnogobrojnim strankama, odlučio se predstaviti kao novi nezavisni kandidat za prvog čovjeka Pule. Uz to, okupio je vrlo šaroliku, pomno i vješto odabranu ekipu sugrađana s kojima će, kao predvodnik nezavisne liste, na svibanjskim lokalnim izborima tražiti svoja vijećnička mjesta i pokušati uzburkati učmalu atmosferu pulskog gradskog vijeća. Zašto učmalu? Iz jednostavnog razloga što već dugo u tom predstavničkom tijelu većinu ruku i dalje skladno kontrolira jedna te ista stranka.

Hoće li Zoričić uspjeti u svom naumu? Sudeći po atmosferi na društvenim mrežama (na stranu predizborni plaćeni trolovi, odnosno lažni korisnički profili), očito je da Zoričić uživa zamjetnu simpatiju naroda. Milozvučan naglasak tog pametnog, šarmantnog, "temperamentnog Dalmatinca" paše svakom uhu koje ga sluša. Šmekanje ljudi i branje podrške kroz neprekidnu komunikaciju s pitaj boga koliko osoba njegov je najveći forte. Ako se broje samo chat grupe svih razreda s kojima je ostao u kontaktu, već smo skoro na četveroznamenkastom broju potencijalnih glasača.

Zavest će Zoričić, omađijati, uspjet će prodati romantičarsku misao bilo kome. Definitivno ima moć uobičajenog populističkog diskursa, i to mu se mora priznati. Ta nisu glasači uvijek racionalni, čak štoviše, nisu skoro nikada. Takvi smo ljudi, često padamo na topli osobni pristup. Junak Zorro je također bio interesantan puku, upravo radi maske, te misterije koja se krila iza lika. Maska je narodu uvijek draga. Ne moraš se bakćati i suočavati s osobom kao takvom, što je puno teži i duži proces. No, što se krije iza Zoričićeve maske? Je li građanima Pule uopće bitno kakav bi on mogao biti političar? Prosječnog glasača, zna se, boli neka stvar za politiku u onom pravom smislu te riječi - ideologija, programi, ciljevi… Za pretpostaviti je, stoga, da će maska ipak prevagnuti u odluci dobrog djela birača.

Zoričić je vješt u iskakanju iz pašteta u javnosti. Više smo puta imali priliku čitati o njemu na Indexu na kojem se, uzgred, vijesti iz Pule pojavljuju u izuzetno rijetkim okolnostima, odnosno samo ako je vijest nacionalno interesantna. Očito je on kao ravnatelj jedne pulske škole nacionalno interesantan, ili jednostavno ima privatnu PR strategiju i korisnu vezu.

Kako bilo, puno je manje konkretan kada mora objasniti za što se to točno zalaže i kakvu kampanju misli voditi. U nedavnom gostovanju na Radio Puli, najprije je iznio čitav niz vrlo konkretnih ideoloških stajališta, a onda pak poručio da se namjerava kloniti ideologije i "boriti se za grad". Kada mu je njegov sugovornik, također pulski Splićanin (praktički su zajedno odrasli), sociolog Krešimir Krolo, poručio da bi se u toj "borbi za grad" morao itekako voditi ideološkim uvjerenjima i, primjera radi, odlučiti hoće li se primjerice u urbanističkom planiranju grada voditi slobodnim tržištem ili kreiranjem javnih površina za građane, postalo je jasno da bi ravnatelj pulske gimnazije, nakon iscrpnog proučavanja Jordana Petersona, ponekad trebao zaviriti i u spise Slavoja Žižeka.

Sve to lijepo zvuči na prvu, "pustimo ideologiju i bavimo se onim što je najbolje za našu Pulu", no takvo bi što palo u vodu već prvog dana u kabinetu kada bi Zoričić, banalnog primjera radi, morao odlučiti hoće li ulicu imenovati po Franji Tuđmanu ili Josipu Brozu Titu. Ili hoće li više novaca usmjeriti prema socijali ili potporama za poduzetnike. Jer, torta je okrugla i treba odlučiti kome koliko, a resursi su limitirani. Vjerojatno je to shvatio i sam, budući da je nakon deset minuta razgovora poručio da je on samo potencijalni kandidat te da je ta nezavisna lista još u procesu stvaranja, nakon čega se, uz intervenciju voditelja, vratio svojim ravnateljskim obavezama.

Međutim, ove potonje, po mišljenju mnogih, Zoričić ne obavlja na korektan način. Barem ne politički korektan. Udaljava se, kažu, suptilno od sekularnosti države na mnogo načina uvaljujući Gimnaziju, malo po malo, u nekakvu vjersku dimenziju forsirajući prizore iz katoličkog imaginarija. Primjerice, kada se obilježavala godišnjica Gimnazije dao je postavili veliku kamenu ploču na ulazu u školu na kojoj piše "Gimnazija Pula A. D. 1947". A. D. znači "anno domini" - "godina gospodnja". Isto tako, u cijeloj su zgradi Gimnazije prisutni svakojaki katolički vjerski elementi. Je li to primjereno za jednu školu? Ukoliko nisu zastupljeni i vjerski simboli drugih religija - jednostavno nije. Uz to, poznavatelji prilika u pulskoj Gimnaziji Zoričiću zamjeraju i gušenje novinarske sekcije i višestruko nagrađivanog časopisa Žurnal. Je li mu Žurnal smetao samo zbog imena, ili zbog toga što su učenici, između ostalog, vodili intervjue s Borisom Dežulovićem i već spomenutim Krešimirom Krolom?

Konačno, kakva će biti uloga Filipa Zoričića na svibanjskim lokalnim izborima? Za vjerovati je da će zbog svoje, istinabog lijepe i primamljive maske, Zoričić jako dobro proći, pa možda ući i u drugi krug. No što kada izbori prođu i Zorro skine svoju masku? Vladajućem IDS-u je on zasigurno puno bolja opcija za suradnju od, primjerice, ratoborne i beskompromisne Dušice Radojčić. Pretpostavlja se da će Zorro bez maske ući u eventualne pregovore vrlo pragmatično, kalkulantski, nikako programatski i ideološki. Ostavit će na trenutak splitski šarm na stranu. Uzet će što ga proporcionalno dobivenim glasovima pripada, namiriti svoje ljude i pogurati kakav projekt za njegovu bazu Stari grad. Ukoliko se ubrzo ne odredi i odluči kakvu politiku želi zastupati, jasno i nedvosmisleno, bez populističkih fraza, njegovi glasači riskiraju veliko razočarenje jednom kada maska - padne.

Mnogi idu toliko daleko da Zoričića spominju u kontekstu svojevrsnog "trojanca" koji ima za zadatak razbucati i ovako izrazito podijeljenu i slabu oporbu. Na stranu teorija zavjere, koja na kraju krajeva i nije toliko nemoguća, možemo zaključiti da Zoričiću u prilog ponajviše idu dva faktora - spavači i animozitet dijela građana prema IDS-u. Spavači su ljudi koji inače na glasuju, a radi se o većini punoljetnih, pogotovo mladih. Dobar dio njih definitivno će se dići s kauča i otići glasati upravo za njega. Drugi faktor, IDS, omogućava Zoričiću efikasnu i rezolutnu obranu od bilo kakve vrste kritike. Tko god ga se drzne kritizirati bit će u tren oka i bez razmišljanja proglašen - igračem IDS-a. Jedno je sigurno - Filipu Zoričiću, za sada, vjetar puše u leđa.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast