Nema goreg nego kad te izdaju u vlastitim redovima. Očekuješ podršku, a dobiješ sabotažu. Upravo to se u Istri dogodilo predsjedničkom kandidatu Zoranu Milanoviću. Sakupljajući za njega podršku građana, IDS realno nije mrdnuo ni malim prstom. Samo 883 potpisa, kao iskaz povjerenja u čovjeka koji svojim sustavom vrijednosti predstavlja puno toga u što se vjeruje u Istri, sramotno je malo. Na ovaj način IDS kandidatu kojeg formalno preferira šalje poraznu poruku. Ispada kao da mu moćna lokalna stranka ili ne vjeruje ili mu ne želi pomoći. Kao da joj je svejedno hoće li s predsjedničkim ovlastima Hrvatskom zagospodariti Milanović s jedne ili Škoro i Kolinda Grabar Kitarović s druge strane. Iz regije iz koje je s punim opravdanjem očekivao značajnu podršku već kod prikupljanja potpisa, Zoran Milanović je vjerojatno otišao jako razočaran. Bez većeg straha od pogreške Milanović može biti siguran u sljedeće: ako u završnici predsjedničke kampanje bude presuđivala borba za svaki glas, kao prvi čovjek ljevice na Poluotoku ne može računati da će ga dobiti. Sudeći po tome da je IDS-ova stranačka mašinerija svjesno prespavala prikupljanje potpisa te mu time možda poslala neku skrivenu poruku, ili ga je još jednom kaznila za pokušaj njenog svrgavanja preko Jude Damira Kajina, bivšem šefu SDP-a i premijeru u Istri se ne piše dobro. Barem što se tiče IDS-ovog animiranja svojih birača, poslušne vojske koja po zapovjedi desetara Roberta Cveka odrađuje specijalne glasačke poslove.
Demonstracija moći
Cvek je pulska stranačka logistika, brzi operativac, neformalni šef call centra, pošiljatelj SMS-ova s naputcima koji se kreću u rasponu od obveze starih članova da učlanjuju nove do toga gdje, kada i za koga glasati. Ovako kako on funkcionira Cvekova bi cigla u strukturi Poncijeve sheme zauzimala značajno mjesto. On doista kapilarno pokriva Pulu, instalira svoje ljude, a i pobrine se za neke njihove interese. Ono što je za Gorana Bujića u Medulinu Enco Crnobori, to je za Borisa Miletića u Puli Robert Cvek. Imaju isti modus operandi. Posvuduše su. Nezamjenjivi su. Time šire svoj utjecaj te demonstriraju moć. I nije to bez vraga.
IDS je za Milanovića, dakle, napravio malo. Bolje bi izgledalo da nije napravio ama baš ništa. Poštenije. Ovako, nije pozvao svoje članove da imenom i prezimenom potvrde kandidaturu čovjeka kojem bi trebali vjerovati, čija se politika suštinski i većim dijelom preklapa s njihovom. Umjesto jasne i javne demonstracije podrške sa što većim brojem potpisa, stranka je taj kratkotrajan i znakovit proces promatrala indiferentno. Operativac Cvek prema naputku IDS-a prespavao je Milanovića u Puli. Šetao se s njime po Forumu i Giardinima, ali kao da ga nije bilo. S druge strane, glupo je pomisliti da IDS ne prepoznaje važnost izbora nakon kojih Hrvatska s Milanovićem na njenom čelu zaokreće ulijevo, a s KGK ide krajnje udesno.
Isto je glupo pomisliti da u toj stranci ne uočavaju malu razliku između ta dva kandidata i nadolazeću izbornu neizvjesnost. Najgluplje je pomisliti da bi IDS-u odgovarala KGK za predsjednicu. Unatoč svemu tome, toliko je snažan dojam da su Milanovića bojkotirali da se to ne može ignorirati. Nešto je IDS-ovce jako zasmetalo. Tko, što i zašto? Grijeh s Kajinom ova stranka Milanoviću nikada neće oprostiti, ali to nije to. Nešto drugo je u pitanju. Možda je to upravo ovotjedna neformalna, ali u najavi dosta ozbiljna kandidatura Danijela Ferića za pulskog gradonačelnika. IDS su u tjednu kad podržavaju ili "podržavaju" Milanovića za predsjednika zasmetale Ferićeve teze o tome da ovaj grad može drugačije i bolje, ali s novom vlasti i njime na njenom čelu. E, možda baš u tom grmu leži zec. Možda je tu korijen njihove prešutne nezainteresiranosti za Milanovićevu kandidaturu. IDS, naime, po svaku cijenu želi zadržati Pulu. To je legitimni stranački strateški interes. SDP pak s probuđenim Ferićem, za kojeg je nemoguće procijeniti kako kotira u biračkom tijelu, želi promjenu.
Danajci s glasovima
Ovo su pravi razlozi sukoba i zato je groteskna, ali i životna ona slika iz pulske svakodnevice gdje Ferić, Bassanese, Radolović, Grbin, Milanović, Cvek i Miletić kao da zajedno hodaju na karmine za pokojnika, a ne ususret predsjedničkoj pobjedi. Ili možda izgledaju kao mladi i zaljubljeni kad u onoj igri s tratinčicama otkidaju latice i željno iščekuju da na zadnjoj, nakon bezbroj "voli me - ne voli me", opstane - "voli me". Ma ne, tu ljubavi nema! IDS i SDP se zbog Pule ne vole! Vidi se to na slici gdje centrom grada hodaju raštrkano i raštimano! Kao stari klavir koji ne proizvodi pravilne zvukove nego kakofoniju. Zbog svega toga pitanje je hoće li Milanovićeva predsjednička kandidatura biti kolateralna žrtva sukoba IDS-a sa željom da po svaku cijenu zadrži Pulu i ambicije SDP-a da mu je preuzme.
Naravno, postoji još jedna, zadnja varijanta oko prikupljanja potpisa po kojoj, unatoč samo 883 imena i prezimena, nikakve opstrukcije IDS-a prema Milanoviću nije bilo - ni zbog Kajina ni zbog Ferića. Možda u toj stranci naprosto misle da su toliko snažni da u samom foto-finišu dodatnim nitro angažmanom mogu donijeti kandidatu ljevice točno onoliko glasova koliko mu je potrebno za pobjedu. Po toj logici ispada da je IDS već pomogao Milanoviću, ali dozirano, kao kad umirućem daješ još malo kisika, tek toliko da ti se ne uguši pred očima. Spas će mu, po toj malo vjerojatnoj spekulaciji, IDS donijeti u zadnji čas, kad angažiraju desetnika Roberta Cveka, a on upogoni sve pulske stranačke resurse. No problem je što će to za Milanovića možda biti prekasno. Bivši premijer grdno se vara ako s glasačima IDS-a misli sustizati Kolindu Grabar Kitarović. I zato, čuvaj se tih Danajaca, Milanoviću, i kad ti glasove nose.