Dvadeset godina nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana i u Istri se otvorilo pitanje treba li mu na nekom javnom mjestu podići spomenik? Bistu s prepoznatljivim visokim likom i ozbiljnim naočalama čovjeka čije su zasluge za demokratsku preobrazbu države najosporavanije s istarske strane Učke, gdje ima samo Obalu Franje Tuđmana u Umagu čije je imenovanje rezultat političke trgovine HDZ-a i – SDP-a. Od prijedloga jednog građana Poreča da se postavi statua dr. Tuđmana - koji je na sjednici lokalne samouprave pročitao SDP-ov vijećnik Goran Gašparac ekpresno su se ogradili u samom SDP-u - i posve je izvjesno da od te inicijative neće biti ništa.

Odgovor na pitanje zašto većinska Istra ne voli prvog predsjednika te HDZ kao stranku koju je osnovao i vodio u svojem je recentnom intervjuu možda najbolje dao dr. Dubravko Marković, nekadašnji član SDP-a i SDSH-a i današnji HDZ-ovac, jednostavnom porukom da za podršku birača i simpatizera moraš biti – simpatičan. A Tuđman Istri nije bio "simpatičan" iz niza razloga od kojih možda nije najvažnija privatizacija i pretvorba društvenih poduzeća jer je ona na jednak način provedena u cijeloj Hrvatskoj, nego zbog toga što je pokazivao prezir prema posebnostima Istre. Partizan Tuđman je štovao istarski antifašizam, ali u njegovo doba minirano je stotine spomenika NOB-u u županiji. Poznavao je Istru – u Umagu je često boravio kao disident kod brata Ivice dok mu je nećak Darko vodio radio postaju – ali pustio je da se njome bave oni koji je uopće ne poznaju. Kritizirao je IDS zbog regionalizma iako je bilo jasno kako niti jedan ozbiljan političar ne odvaja Istru od Hrvatske i kako se u Istri odbacuje iredentizam koji je bio marginalna pojava još prije uspostave Republike Hrvatske.

Dvadeset godina od smrti predsjednika dr. Franje Tuđmana – i gotovo pola vijeka od preminuća maršala Josipa Broza Tita čije ime nikada nije uklonjeno iz istarskih javnih prostora – dovoljna je distanca da se vidi odnos tih povijesnih ličnosti prema Istri. Maršal Tito pobijedio je u Drugom svjetskom ratu te spojio Istru s Hrvatskom – i to mu ni današnje generacije ne zaboravljaju unatoč počinjenim greškama, represiji i odnosu prema talijanskoj nacionalnoj manjini. Tuđmanove zasluge ne mogu se označiti na zemljopisnoj karti poput Titovih. Ali, bio je jedan od ključnih ljudi za uvođenje parlamentarne demokracije u Hrvatsku i pobjednik u ratu za njezinu slobodu. Pojednostavljeno rečeno, da nije bilo Tuđmana, ne bi bilo ni IDS-a, ni SDP-a, kao ni drugih političkih stranaka. Tito je Istri heroj, što ne znači da je Tuđman zločinac.

Što se pak spomenika u Poreču tiče, možda da o njemu odluče građani na referendumu?

Povezane vijesti

• Doktorima ne treba inozemstvo
• Politika stvarnog života
• Uljanik Nova nije Fortenova