Najveći pobjednik drugog kruga lokalnih izbora u Istri je Filip Zoričić! Novi gradonačelnik Pule! Dalmatinac na čelu grada! Veličina je Puljana da su izabrali došljaka, furešta, dotepenca. Nisu mu prebrojavali krvna zrnca, nisu dovodili u pitanje rodoslovlje. Zoričić za njih nije manje Puležan jer to nije po rođenju. Očito su ga nagradili jer se integrirao u ovaj grad, procijenili su da je učinio nešto dobro. Udahnuo mu je duh Dalmacije i Splita, elokventnost i neposrednost. No neće mu biti lako upravljati heterogenim Gradskim vijećem. Razjedinjenost politika prisutnih u tom tijelu otežat će mu vođenje Grada koji treba nove ideje, politike, promišljanja i redizajn. U pomirivanju dijametralno drugačijih pristupa i prioriteta, Zoričiću će za uspostavljanje reda trebati kissingerovske diplomatske i pregovaračke sposobnosti.

Tantalove muke

Dani koji slijede su uživanje u pobjedi koje će potrajati samo do primopredaje vlasti. A onda bi se mogao naći u Tantalovim mukama. Samo je pitanje trenutka kad će imati prve veće dvojbe i izazove, no priliku je zaslužio, izborio se u napetoj utakmici i oštroj konkurenciji s IDS-ovom Elenom Puh Belci. Oboje su, na osobnoj razini, vodili fer i korektnu kampanju. Zoričić je pokazao odlučnost, ali i pristojnost. Generalno nije srušio nijedan most potencijalne suradnje. Još manje je oko sebe izgradio zid netolerancije. No razmrvljenost političkih snaga na puno jednakih po snazi i brojkama, a različitih po poimanju politike, strahovito će mu otežati sjedenje na gradskom tronu. Prisiljavat će ga se na ustupke, nekad i protiv uvjerenja. To je politika. Umjetnost kompromisa.

Poraženi u pobjedi je novi istarski župan Boris Miletić, predsjednik IDS-a koji je zbog stranačke izborne katastrofe stavio mandat na raspolaganje. Miletić je pokazao kako je svjestan da je IDS generalni gubitnik izbora. Stranka se raspala po šavovima. Progutala ih je vlastita bahatost. I nesloga. Sami su sebi kopali jamu. Držali su fige jedni protiv drugih. Navijali su za protivnike i veselili se neuspjesima u svojim redovima. Kod njih je prisutan zamor materijala. Kao i potrošenih međuljudskih odnosa. Poanta je da IDS-ovac IDS-ovcu više ne vjeruje. Raduje se njegovoj nevolji. Odaje stranačke tajne, podmeće nogu.

Elena Puh Belci direktna je žrtva tih okolnosti. U kratkom roku kandidatkinja IDS-a za gradonačelnicu Pule nije uspjela konsolidirati razbijene stranačke redove. Već u izborno-gubitničkoj noći vojska dezertera napustila je bazu tražeći nove političke zaštitnike. Teška kriza se nadvila nad stranku. Izborni rezultati su pokazali da IDS od odlaska u ropotarnicu povijesti mogu spasiti samo promjene u svemu i na svim razinama. To je problem s kojim će se vrh stranke suočiti s bolnim posljedicama. Padat će teške riječi i optužbe. Tražit će se izdajnici u vlastitim redovima. Upirat će se prstom u krivce koji su bojkotirali gradsku kampanju.

OK, Miletić je pobijedio usprkos vjerojatnim internim sabotažama, ali i nevjerojatnoj indolenciji i šlamperaju. Pobijedio je ni manje ni više nego SDP-ovog Danijela Ferića, crvenu krpu, hodajuću provokaciju. Postao je župan u foto finišu. No u svojoj je pobjedi istodobno i poražen. Zašto? Zato što se IDS nasukao na hridi koje su mu rasparale utrobu. Curi na sve strane. IDS je davljenik. Stranka je poražena do nogu. Pregažena je maršom nezavisnih lista, platforme Možemo! i sličnih. Neočekivani tsunami promjena preplavio je dio Istre. Pod stranačkom kontrolom ostale su samo tradicionalne utvrde poput Poreča i Rovinja. I to zahvaljujući radišnom Lorisu Peršuriću i Marku Paliagi. To je sve što je IDS-u ostalo od značajnijih uporišta.

Častan poraz

Nakon ovih izbora u političkom smislu u Istri više ništa neće biti isto ni sigurno. Više nitko ne može računati na vlast koja mu se podrazumijeva. Nema nezamjenjivih. IDS više nije Istra, HDZ nije mrski neprijatelj, Možemo! se pozicioniralo, nezavisne liste srušile su neke IDS-ove načelnike kao profesionalni strijelac glinene golubove na dječjoj streljani.

Pobjednik u izbornom porazu definitivno je SDP-ovac Danijel Ferić. Postigao je nevjerojatno dobar rezultat. Nedovoljan za pobjedu, ali i više nego dovoljan za častan poraz. Politika se poigrala njegovim živcima i sudbinom. Od pobjede je bio milimetarski blizu, a na kraju je ostao miljama daleko. No do zadnjeg trenutka i posljednje prebrojanih glasačkih listića jurio je za sve usporenijim Miletićem, čija se prednost topila do konačna samo 54 glasa razlike u korist apsolutno favoriziranog šefa IDS-a. Ferić je na ovaj način nagrađen za upornost, osjetio je i politički iskoristio protest dijela istarskih birača prema IDS-u koji je i dalje najjača stranka, no daleko je to od dominacije iz prethodnih godina. U Ferićevim ustima ipak ostaje gorak okus poraza. Došao je do Rima, a papu vidio nije. U ta 54 glasa sva je radost i tuga izbora u kojima se pokazao dostojnim protivnikom.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast