Zoran Milanović / Tihana Tomičić (Snimio Davor Kovačević / Novi list)
Predsjednik Zoran Milanović ipak je iskoristio svoje ustavno pravo i podnio zahtjev za izvanredno zasjedanje Hrvatskog sabora, vezano za funkcioniranje sudske vlasti zbog štrajka te utvrđivanja odgovornosti za financijsku štetu oko slučaja prodaje plina i HEP-a.
Predlaže i dva zaključka - prvi, da Vlada poduzme mjere za funkcioniranje sudbene vlasti, i drugi, da Vlada u 15 dana utvrdi koje su institucije i osobe odgovorne za financijsku štetu nanesenu HEP-u prodajom viška plina.
Ovaj njegov zahtjev je presedan, jer tu praksu nisu koristili drugi predsjednici Republike. U pravilu, izvanredne sjednice sazivali su sami predsjednici Sabora, a ustavna odredba po kojoj i šef države to može učiniti nema nikakvo dodatno objašnjenje i doslovno kaže: »Hrvatski Sabor zasjeda izvanredno na zahtjev predsjednika Republike, Vlade ili većine zastupnika«. Nema pojašnjenja u kakvim situacijama. Očekivalo bi se - izvanrednim, kad je ugrožena nacionalna sigurnost ili slično. Da povod može biti štrajk službenika, a pogotovo jedna »obična« afera, ne piše. Dakle, što nije zabranjeno - dozvoljeno je.
Stoga ovaj Milanovićev potez zapravo nije nikakvo iznenađenje, tjednima se o tome spekulira. Samo naivni mogu pomisliti da oporbeni zahtjevi za sazivanjem izvanredne sjednice nisu osmišljeni upravo u uredu predsjednika na Pantovčaku.
Doduše, mnogi od nas analitičara pomislili smo na trenutak da se šef države ne bi upecao na udicu oporbe. No, realno, svi dobro znamo da ni Grbin, a ni Benčić ne bi vjerojatno ni izlazili sa zahtjevom šefu Sabora Gordanu Jandrokoviću da sazove ovu sjednicu da se ta ideja prethodno nije »skuhala« upravo kod Milanovića jer znaju da će ih vladajući odbiti.
Što su moguće posljedice ovog presedana? Prvo, ovime je Zoran Milanović sebe i formalno stavio na mjesto prvog čovjeka opozicije. Postavlja se pitanje hoće li on možda i osobno doći na tu sjednicu, kao sazivač. Ako dođe, kao predsjednik države sigurno će dobiti i riječ da govori. A ako bude u sabornici govorio o ovim temama, nominirat će sebe za lidera oporbe. Baj baj Grbin, baj baj Benčić, uzalud vam trud svirači.
Možda je to zapravo i način na koji Milanović želi sebe nominirati za kandidata za šefa države za još jedan mandat. Ovo je idealna pozornica za to. Počinje njegova kampanja. Jer, realno, ovim presedanom predsjednik Milanović izravno ulazi u dnevnopolitičku arenu, i to protiv koga - glavom i bradom premijera Andreja Plenkovića, koji mora braniti boje Vlade na toj sjednici. Ovo je sučeljavanje jedan na jedan. Naravno, pod uvjetom da zastupnici HDZ-a i partnera te predstavnici Vlade uopće dođu.
Omjer snaga u Saboru je takav da oporba ni uz pomoć Milanovića, naravno, ne može izglasati ove zaključke jer znamo tko je vladajuća većina. Dakle, u svakom slučaju su šanse za izglasavanje ovih zaključaka minimalne. Pitanje je i koliko dugo će sjednica trajati - da li će tri vikend-dana biti dovoljna. Stoga zahtjev o rokovima od 15 dana može značiti - tko zna kad. Uz to, predsjednik u svom obrazloženju nije išao s tako striktnim zahtjevima kao oporba - oni traže točno određene iznose za zaposlene na sudovima, kao i izrijekom smjenu uprave HEP-a, dok je Milanovićev zahtjev uopćeniji i više upućen k odgovornosti Ministarstva gospodarstva.
Kako god bilo, sjednica sada mora biti sazvana, jer je to Ustavom utemeljeno. Opozicija će dobiti javnu scenu da govori što smatra da treba govoriti. No, to ne znači da će ovi zaključci biti i izglasani. Mada, stanje u pravosuđu je loše, kao što i djeca u vrtiću vide da HEP snosi odgovornost za bagatelnu prodaju plina.
Stoga bi najbolji odgovor vladajućeg HDZ-a bio da se okani politizacije i mučenja zastupnika, sebe i javnosti cijelo ljeto. Neka udovolje zahtjevima štrajkaša, koji u apsolutnom iznosu novca nisu veliki, i neka donesu odluku o odgovornosti za HEP. Neka skrate muke i sebi i nama. Najviše sebi - jer Milanović i opozicija, to znamo, mogu ovako do unedogled. A vikend je možda tek početak.