Prosvjed/Zlatko Crnčec (Snimio Dino Stanin/Pixsell/Davor Kovačević)
Država je konačno reagirala. Vlada je najavila da će se femicid u kaznenom zakonu tretirati kao teško ubojstvo žene, a obiteljski nasilnik neće smjeti prići žrtvi bliže od 50 metara. Onaj tko prekrši zabranu prilaska u roku od 24 sata naći će se iza rešetaka.
Usto, za zaštitu prava djece i majki - ima i šačica očeva, ali to je jedna druga priča, od drugog roditelja koji ne plaća alimentaciju, uvodi se Alimentacijski fond. Predviđeno je da će država isplaćivati iznos alimentacije roditelju koji skrbi za dijete, a onda će ona to naknadno namiriti od obveznika uzdržavanja. Taj bi se fond trebao uspostaviti u prvom kvartalu 2024. godine, a za oko 9.000 korisnika država će osigurati iznos od 22 milijuna kuna. Ova je ideja u optjecaju već više od dvadesetak godina, a aktualna Vlada je ta koja će je realizirati. Ako u tome zaštita uspije, poboljšat će život stotinama žena i djece koji su imali veliki problem kako natjerati oca da redovito plaća alimentaciju.
Naravno, ostaje otvorenim pitanje koliko će ove mjere umanjiti mogućnost da se ponovo i dogodi ono čega smo svjedoci ne samo zadnjih tjedana nego praktički oduvijek. Nasilje nad ženama, kao i obiteljsko nasilje, postoji otkad je svijeta i vijeka. I postojat će i dalje. Sve dok je ljudskog roda. Ljudska psiha, i muška i ženska, još je uvijek voda toliko duboka da je psihologija i psihijatrija još uvijek ne mogu do kraja dokučiti. Nasilje nad drugim ljudskim bićem, posebno kada je u pitanju žena ili dijete, prisutno je oduvijek i bit će prisutni i dalje. Tu nijedna država ne može ništa. Odnosno može jedino na onom holivudskom filmu o negativnoj utopiji kada država unaprijed zna da bi netko mogao počiniti teško kazneno djelo. Ali pokazalo se da čak ni na filmu nije moguće spriječiti takve stvari pa sve odlazi u krivom i prilično gadnom smjeru.
A u stvarnosti je tako nešto još manje izvjesno. Čitanje nečijeg uma nije moguće. I toplo se nadamo da neće biti nikada moguće. Naravno da država ne može spriječiti baš svako nasilje, baš svako ubojstvo, ali postoje mjere koje mogu znatno smanjiti broj takvih zločina. Odnosno svesti ih na minimalnu mjeru. Mjerama koje je jučer najavio premijer Plenković Hrvatska je napravila, odnosno napravit će 1. siječnja sljedeće godine kada one stupe na snagu, veliki korak naprijed u tom smjeru.
Naravno, i tu ostaje pitanje primjene. Naime, mijenja se više zakona. Radi se o zakonskom paketu čija će provedba zahtijevati prilagodbu više državnih institucija. Ali ni to nije i ne bi trebala biti nikakva nepremostiva prepreka za državu članicu EU-a. Ali bit će tu problema. Centri za socijalni rad imaju premalo zaposlenih koji se baš i ne mogu pohvaliti prevelikim plaćama. I kod prijašnjih slučajeva ubojstava žena koje je počinio registrirani nasilnik, ponekad je teško bilo odrediti kolika je stvarna odgovornost nekog zaposlenika Centra, a koliko je na djelu bila zatrpanost predmetima i nedovoljan broj socijalnih radnika. Usto, i policija će se morati dodatno prilagoditi novim zakonskim propisima, posebno ovim koji zahtijevaju promptnu intervenciju u slučajevima kršenja mjere zabrane pristupa. Tu je naravno i često presporo sudstvo koje će morati odraditi dodatni posao. Valjda će povećanja plaća koje su ove godine izborili biti dovoljan poguranac da se suci što prije uključe u ove nove mjere.
Pitanje je i kako će i u kojoj mjeri svoj posao odraditi civilni sektor jer je na djelu svojevrsna estradizacija bavljenja ovom temom. Umjesto udruga i aktivista i aktivistica koje se već desetljećima bave zaštitom žena i djece koje su žrtve nasilja, sada su naglo u prvi plan izbile osobe koje smo dosad viđali ponajčešće u ženskim časopisima kako pričaju o svojim starim, novim i najnovijim emotivnim vezama.
Međutim, čak i ako cijeli sustav zašteka na samom početku godine, on će ipak proraditi. Što pak znači da će žene i djeca u obiteljima gdje ima slučajeva obiteljskog nasilja biti puno sigurniji nego dosad. I što je najvažnije, neki će životi biti spašeni. A to je ipak u cijeloj priči daleko najvažnije. Ako sve ove mjere zaista profunkcioniraju kako je zamišljeno, Hrvatska će u proljeće sljedeće godine biti puno ugodnije mjesto za život.