Ilustracija / Zlatko Crnčec (Snimili Davor Puklavec Pixsell / Davor Kovačević Novi list)
Vlada je u Sabor uputila izmjene triju zakona kojima se uvodi niz mjera usmjerenih na daljnje suzbijanje nasilja nad ženama, djecom i općenito nasilja u obitelji. Radi se čak o trećem, dosad najopsežnijem krugu izmjena u mandatu ove Vlade.
Naravno, ovim se mjerama neće potpuno spriječiti slučajeve u kojima bračni drug ili partner ubije ženu. Tako nešto je, nažalost, nemoguće. Uvijek će, naime, biti onih koji će to napraviti, a da prije toga nisu ušli u bilo kakvu bazu podataka kao obiteljski nasilnici. Neće se moći potpuno spriječiti da takvo kazneno djelo napravi i netko tko prije njegovog počinjenja jest bio registriran kao netko skon nasilju u obitelji. Ljudi su ponekad čudna i nedokučiva bića i nemoguće je predvidjeti za što je netko sposoban ako se nađe u određenim situacijama i ako se poklope odgovarajuće okolnosti. To je nemoguće i ne postoji država koja bi mogla potpuno iskorijeniti spolno uvjetovano nasilje koje na kraju rezultira smrtnom posljedicom.
Ali država naravno može napraviti puno drugih dobrih stvari kojima bi se posljedice obiteljskog nasilja, među njima i ubojstvo žene, svelo na najmanju moguću mjeru. To je itekako moguće. I ovaj zakonski paket zaista gura stvari u dobrom smjeru. Mjere predviđene u izmjenama triju relevantnih zakona, ako se zaista budu primjenjivale u praksi, trebale bi već same po sebi znatno umanjiti razinu nasilja u obitelji i posljedica koje iz toga proizlaze.
Naravno, cijelu će ovu problematiku i ove zakonske izmjene svakako trebati još dodatno dotjerivati i dorađivati. I to će se i raditi. Cijela je hrvatska politička klasa itekako svjesna ovog problema. Rijetka je to stvar oko koje u Hrvatskoj zaista postoji politički konsenzus. Koliko god bio kompliciran pravni rad na ovom području, on je ipak lakši dio posla. Onaj puno teži tek predstoji pred cijelim društvom. A to je promjena shvaćanja odnosa među spolovima. Hrvatska je još uvijek u velikoj mjeri patrijarhalna država u kojoj nažalost dio muškaraca taj patrijarhat smatra dozvolom, praktički pozivom da bračne i obiteljske probleme rješava nasiljem. Stvari se tu, istina, pokreću na bolje, ali nekako prepolako i premalo.
Oko ovog politika jest postigla konsenzus, ali njega nažalost ponekad nema na preostalom dijelu javne scene. Svjetonazorski ratovi koji, nažalost, sve jače haraju Hrvatskom puno se puta prelamaju i preko ove teme. Dio lijevo liberalne scene smatra da svaki konzervativizam mora nužno voditi prema nasilju u obitelji, što naravno nije točno i pogrešno bi bilo uspostavljati bilo kakvu poveznicu između tih dviju stvari. S druge pak strane, konzervativci ponekad optužuju svoje ideološke protivnike da promicanjem, kako to oni zovu permisivnog društva, također stvaraju uvjete za obiteljsko nasilje. Što također nije točno. I nema nikakve veze jedno s drugim.
Civilni sektor, i onaj konzervativni i onaj takozvani progresivni, također bi napravio jako dobru stvar ako bi se oko nekih tema, kao što je ova, ajde ne baš usuglasio, a ono barem zakopao ideološke ratne sjekire.
Naravno, smanjenju obiteljskog nasilja puno bi, možda i odlučujuće, pridonijela bolja gospodarska situacija i viši standard od onog koji danas imaju hrvatski građani. Pa nema valjda nikoga u Hrvatskoj tko u osnovnoj školi nije pročitao pripovijetku »Iz velegradskog podzemlja« Vjenceslava Novaka u kojoj siromašni i ogorčeni radnik Mika, nakon što se s frendom Jankićem zapio u birtiji, dolazi kući i počne tući ukućane pri čemu smrtno strada njegova omiljena kći Evica. Naravno, kako god bilo danas stanje u Hrvatskoj, ono je ipak puno bolje od onog otprije 130 godina kada se događa radnja ove pripovijetke, ali ono je još uvijek daleko od sjajnog, daleko od toga da prestane biti jedan od generatora obiteljskog nasilja. I danas su vremena jako nesigurna i teška za one koji rade slabo plaćene poslove i ne znaju ili ne mogu pronaći način za bolji život.
Uglavnom, ovaj paket zakonskih izmjena s kojim je jučer izašla Vlada jako je dobar korak u pravom smjeru. Ali svi znamo da on nije dovoljan. Potreban je i cijeli niz društvenih promjena koje ne ovise o vlasti da bi se stvari promijenile nabolje.