Engleskim festivalima u Štinjanu ovo bi mogla biti zadnja godina. Napeto je do samog kraja jer organizatori i dalje ne odgovaraju egzaktno ostaju li ili odlaze. Gradonačelnik veli da bi s njima volio popričati. Svjestan je koliko su učinili za naš grad - od promocije na svjetskoj razini do povećanja gostiju u posezoni.

Javnost je podijeljena. Neki gostima festivala zamjeraju da prljaju, da se drogiraju i gutaju tablete pa sve do gužvi, zatvaranja mjesta i nemogućnosti prilaska moru i preglasne glazbe. Zanimljivo je da najmanje problema s festivalima imaju sami Štinjanci.

Krenimo zamjerke raščlaniti redom i vidjeti što to točno Štinjan i Pula dobivaju i/ili gube odlaskom Dimensionsa i Outlooka. Dakle, nakon festivala ne ostaje smeće, sve je čisto, pa čak i čišće nego što je bilo. U nekoliko se dana počisti kamp, šumica, utvrda, čisti se selo, a osobno garantiram da većina mladih posjetitelja, a posebice Engleza, svoje smeće uredno odlaže u kante. Droge na festivalu sigurno ima. No, budimo realni i iskreni, ima je u našem gradu i inače, od Titovog parka do kafića i klubova pa čak školskih igrališta. Narkomanske igle u gradu mogu se naći posvuda, i to nema veze isključivo s festivalima.

Što se tiče glazbe, ona je glasna i čuje se do pet ujutro, a gdje će se koje noći čuti ovisi o smjeru vjetra. No, čuju se i ostale manifestacije poput bikera, koncerata u Areni i na Kaštelu, raznoraznih fešta pod prozorom koje ne prestaju tri mjeseca. Buči i vatromet, ljudima smetaju građevinski radovi u sezoni i bučni turisti. Da ne zaboravim preglasne beach barove na Hidrobazi, iz kojih glazba trešti i kad se festivalske pozornice ugase. Sve nam to ponekad neda spavati, ali moramo znati da živimo u turističkom gradu i zbog toga trebamo "stisnuti zube" svi, pa i mi koji apartmane nemamo. Što se tiče rampa na cestama tu su najbučniji oni koji s njima zapravo nemaju veze, a sami mještani jasni su da su one tu kako bi se upravo njih štitilo. Jer, inače bi ludnica 20-ak tisuća gostiju stvarno bila nemoguća. Ovako mještani "unutar zone" imaju barem donekle svoj mir dok ostatak sela s gostima festivala ionako nema prevelikog doticaja.

Jedino što bi im se moglo ozbiljnije zamjeriti jest da radi organizacije festivala građani ostaju bez slobodnog pristupa moru. No, to je zapravo problem kampa koji nema riješenu ogradu kako bi se ogradio od pomorskog dobra. Na kraju krajeva, i da je pristup moru slobodan, tko bi poželio s djecom otići na plažu s 15 tisuća partijanera?

Zanemarimo osobne stavove i okrenimo se malo brojevima koji su egzaktni - Štinjan je turistički procvat doživio upravo zahvaljujući festivalima. Prije deset godina imao je 2.016 postelja, a u privatnom smještaju bilo je 190 jedinica s 560 ležaja. Danas je u mjestu u privatnom smještaju 609 smještajnih jedinica, a broj postelja narastao na 4.318 kreveta - 1.809 ih je u domaćinstvima, 1.995 u kampu, 332 u hotelima i hostelima i 158 u vlasništvu obrta ili poduzeća. Profit od iznajmljivanja je više nego evidentan, da ne nabrajamo ostale vidove zarade: od ljudi koji na festivalu rade, preko ugostitelja, trgovaca i taksista. Na festivalu se okreću milijuni, a dio toga ostaje lokalnom stanovništvu, ali i Turističkoj zajednici.

Prema onoj židovskoj "Dabogda imao pa nemao", vidjet ćemo dogodine hoćemo li za festivalima žaliti ili na pustim plažama likovati. Industriju smo uništili i, kako god to gadno zvučalo, turizam je jedino što nam je preostalo, pa se možemo samo nadati da će nakon Engleza stići neki novi festivali protiv kojih ćemo, već poslovično, njurgati.

Povezane vijesti

• OLUJA JE MOJA, VAŠA I NAŠA PRIČA OLUJA ZAUVIJEK I U SRCU!
• Rekordi komunalnog (ne)reda
• Vapimo za napretkom, a istovremeno se protiv njega borimo