Piše Milan rakovac
Na lađama nove prahistorije
Pier Paolo Pasolini/Milan Rakovac (Arhiva/Arhiva Novog lista)
Mario Kapić svojedobno je preveo za GLEDIŠTA ovu ubitačnu baladu koju je prije šezedeset i kusur godina napisao Pier Paolo Pasolini. A njega, učitelja pravice i istine ča ga nismo slušali, danas se spominjen.
Sine moj, ja koja bijah čestita
dadoh ti ljubav za izdaju.
Iz oblačića rođen je vjetar
što nevidljiv juriša na šumu
noseći smrt i obaranje.
Slugama je čast borba
sa sobom, da ne umru na stratištu.
Nagrada njihova dobra vladanja
blagoslov je jedne pokvarene ruke
u nebeskom dimu kadionice.
Sine moj, ja koja bijah samo život
dadoh ti ljubav smrti.
Rođena iz prethistorije sudbina
što preokreće povijest ispunjenu
bijesom pobunjenih masa.
Jer goli je život nas sluga
snaga koja sobom nije ovladala:
vrelo nepredvidljivih usuda
ti si iz mojih grudi isisao,
mlijeko junaštava i umorstava.
Sine moj, koliko još majki u svijetu
stvaraju sinove poput tebe,
u Aziji, u Europi, u Africi, gdje je
zemlja robova, razbojnika i lupeža,
koji "sanjaju jednu stvar" u dubini sebe.
Majke u kojima je grijeh nevinost,
blagost gorčina, moć smjernost,
čast izdajstvo: i život kojih daje
žeđ smrti: trebalo bi imati svijest,
nije dovoljna savjest ili milost.
Fajrunt, schluss, kanjec, the end, kraj, konec, svršetak – eto da parafraziram dragoga mi Josepha Hellera i njegov ingeniozni roman "Fajrunt"; ili da citiram još mi dražega Marka Twaina iz putopisne knjige (humorističnog romana, čega li?) "Naivčine na putovanju, ili, Novo, Hodočašće":
"Prošli smo kroz vrlo čudne, neobične, neslućene stare gradove, srasle sa svojim običajima i utonule u snove o starim vremenima i potpuno nesvjesne činjenice da se svijet okreće! A i potpuno indiferentne okreće li se ili stoji na miru. Oni nemaju nikakva posla osim da jedu i spavaju, i spavaju i jedu, i malo se pomuče da pronađu prijatelja koji bi stajao uz njih i držao ih budne.
Njih ne plaćaju da razmišljaju – njih se ne tiču svjetski poslovi. Oni nisu uvaženi ljudi – nisu vrijedni ljudi – nisu učeni ni mudri ni nadareni ljudi – ali u njihovim grudima, za cijelog njihovog glupog života, vlada smirenost koja nadilazi shvaćanje!"...
Tražeći uzalud u sebi tu našu mediteransku (i balkansku!) smirenost koja nadilazi shvaćanje, eto, cijeloga života trsim se razumjeti i to traganje za zrnom soli reći i ponekom drugome.
I sada je fajrunt, te sažimam desetke tisuća stranica rukopisa u nekoliko stotina probranih po moju, a po uzoru na mnoge mi drage pismene ljude, Twaina i Hellera napose.
Fajrunt, by all means, pola stoljeća pišem, ali i aufbiks (auf di Wichse) – slovenski poziv nu tuču, kojim izazivam samoga sebe. Jerbo; krepat ma ne molat! – bi rekli naši Kirci, Primorci.
I tako, okončavajući izbor iz vlastitih tekstova što prate istrijanske, balkanske i europske probleme tranzicijskog razdoblja, laćam se svijeta, Europe, dakako, ponajprije slijedeći one vlastite zapise između 1990. i 2000. godine, koji se bave suodnosom Istra-Balkan-Europa (Svijet).
"Slučaj Clinton" na "najbolji način" oslikava katarzičnu krizu civilizacije; jer u tome "slučaju" posrijedi je kolosalni precedense u kojemu DVORSKA LUDA zamjenjuje ulogu s vlastitim KRALJEM. Dvorska luda civilizacije (ako ću biti blagonaklonjen vlastitoj profesiji), a to je SVIJET MEDIJA, VIŠE NE ZABAVLJA SVOGA KRALJA (JAVNOST), ON GA SVRGAVA, OBMANJUJE, ZAVODI, DEZINFORMIRA.
Hoćemo li mi grobari i strvinari civilizacije, medijski ljudi, zbilja biti "svjedoci", to jest potpirivači, katalizatori njene propasti?
No, evo zapisa jednog zastarjeloga i okorjeloga novinara, koji i danas misli da je žestoki govornik za žive, da mora ne samo informirati, nego i zastupati i formirati čovjeka (narod, društvo), i biti uvijek protivan svakoj vlasti, jer ako sam novinar od nerva, a jesam, onda moram biti antiautoritaran želim li biti autoritativan, što je, dakako, bit svakog ljudskog posla i poslanja.
I još jedna alarmantna strofa koju je napisao Pasolini, pišem je po sjećanju:
E quanto al futuro
Ascolta
I suoi figli fascisti
Che velegeranno sulle navi
Della nuova preistoria
(A glede budućnosti
osluhni
njene fašističke sinove
koji će jedriti na lađama
nove prahistorije)
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
