Mario Kapić svojedobno je preveo za GLEDIŠTA ovu ubitačnu baladu koju je prije šezedeset i kusur godina napisao Pier Paolo Pasolini. A njega, učitelja pravice i istine ča ga nismo slušali, danas se spominjen.

Sine moj, ja koja bijah čestita

dadoh ti ljubav za izdaju.

Iz oblačića rođen je vjetar

što nevidljiv juriša na šumu

noseći smrt i obaranje.

Slugama je čast borba

sa sobom, da ne umru na stratištu.

Nagrada njihova dobra vladanja

blagoslov je jedne pokvarene ruke

u nebeskom dimu kadionice.

Sine moj, ja koja bijah samo život

dadoh ti ljubav smrti.

Rođena iz prethistorije sudbina

što preokreće povijest ispunjenu

bijesom pobunjenih masa.

Jer goli je život nas sluga

snaga koja sobom nije ovladala:

vrelo nepredvidljivih usuda

ti si iz mojih grudi isisao,

mlijeko junaštava i umorstava.

Sine moj, koliko još majki u svijetu

stvaraju sinove poput tebe,

u Aziji, u Europi, u Africi, gdje je

zemlja robova, razbojnika i lupeža,

koji "sanjaju jednu stvar" u dubini sebe.

Majke u kojima je grijeh nevinost,

blagost gorčina, moć smjernost,

čast izdajstvo: i život kojih daje

žeđ smrti: trebalo bi imati svijest,

nije dovoljna savjest ili milost.

Fajrunt, schluss, kanjec, the end, kraj, konec, svršetak – eto da parafraziram dragoga mi Josepha Hellera i njegov ingeniozni roman "Fajrunt"; ili da citiram još mi dražega Marka Twaina iz putopisne knjige (humorističnog romana, čega li?) "Naivčine na putovanju, ili, Novo, Hodočašće":

"Prošli smo kroz vrlo čudne, neobične, neslućene stare gradove, srasle sa svojim običajima i utonule u snove o starim vremenima i potpuno nesvjesne činjenice da se svijet okreće! A i potpuno indiferentne okreće li se ili stoji na miru. Oni nemaju nikakva posla osim da jedu i spavaju, i spavaju i jedu, i malo se pomuče da pronađu prijatelja koji bi stajao uz njih i držao ih budne.

Njih ne plaćaju da razmišljaju – njih se ne tiču svjetski poslovi. Oni nisu uvaženi ljudi – nisu vrijedni ljudi – nisu učeni ni mudri ni nadareni ljudi – ali u njihovim grudima, za cijelog njihovog glupog života, vlada smirenost koja nadilazi shvaćanje!"...

Tražeći uzalud u sebi tu našu mediteransku (i balkansku!) smirenost koja nadilazi shvaćanje, eto, cijeloga života trsim se razumjeti i to traganje za zrnom soli reći i ponekom drugome.

I sada je fajrunt, te sažimam desetke tisuća stranica rukopisa u nekoliko stotina probranih po moju, a po uzoru na mnoge mi drage pismene ljude, Twaina i Hellera napose.

Fajrunt, by all means, pola stoljeća pišem, ali i aufbiks (auf di Wichse) – slovenski poziv nu tuču, kojim izazivam samoga sebe. Jerbo; krepat ma ne molat! – bi rekli naši Kirci, Primorci.

I tako, okončavajući izbor iz vlastitih tekstova što prate istrijanske, balkanske i europske probleme tranzicijskog razdoblja, laćam se svijeta, Europe, dakako, ponajprije slijedeći one vlastite zapise između 1990. i 2000. godine, koji se bave suodnosom Istra-Balkan-Europa (Svijet).

"Slučaj Clinton" na "najbolji način" oslikava katarzičnu krizu civilizacije; jer u tome "slučaju" posrijedi je kolosalni precedense u kojemu DVORSKA LUDA zamjenjuje ulogu s vlastitim KRALJEM. Dvorska luda civilizacije (ako ću biti blagonaklonjen vlastitoj profesiji), a to je SVIJET MEDIJA, VIŠE NE ZABAVLJA SVOGA KRALJA (JAVNOST), ON GA SVRGAVA, OBMANJUJE, ZAVODI, DEZINFORMIRA.

Hoćemo li mi grobari i strvinari civilizacije, medijski ljudi, zbilja biti "svjedoci", to jest potpirivači, katalizatori njene propasti?

No, evo zapisa jednog zastarjeloga i okorjeloga novinara, koji i danas misli da je žestoki govornik za žive, da mora ne samo informirati, nego i zastupati i formirati čovjeka (narod, društvo), i biti uvijek protivan svakoj vlasti, jer ako sam novinar od nerva, a jesam, onda moram biti antiautoritaran želim li biti autoritativan, što je, dakako, bit svakog ljudskog posla i poslanja.

I još jedna alarmantna strofa koju je napisao Pasolini, pišem je po sjećanju:

E quanto al futuro

Ascolta

I suoi figli fascisti

Che velegeranno sulle navi

Della nuova preistoria

(A glede budućnosti

osluhni

njene fašističke sinove

koji će jedriti na lađama

nove prahistorije)

Povezane vijesti

• Jurina & Franina & mraCk: TURISMO POMPIERI & PATATE & FARINA
• Priča o dva libra ča hi malo štijemo, a u njima piše sve ča smo…
• Gdje započinje tuđinstvo