Za početak, čestitam svim sugrađanima koji su ovoga tjedna pronašli i odvojili dvadesetak minuta dragocjenog vremena i došli u prostorije svojih mjesnih odbora da bi čuli koji su to prijedlozi građana pronašli put do uha, ali i financija pulske Gradske uprave. Nije ih, doduše, bilo puno; većina se držala poprilično suzdržano, no bilo je i onih koji su gorljivo branili svoje viđenje i stavove.

Atmosfera me umnogome podsjetila na izbore, nebitno jesu li lokalni ili parlamentarni, tijekom kojih slušamo o uglavnom izuzetno niskoj izlaznosti. Kao da zaboravljamo na činjenicu da su nam, svima po redu, usta prepuna želja za promjenom vlasti na bilo kojoj razini, a kad imamo priliku mijenjati svoje nezadovoljstvo, šutimo i glumimo nemoć.

Prosipanje žući

Pomislio bi čovjek, čitajući komentare na društvenim mrežama, da nikakvi izbori uopće ni ne postoje, kako u cijeloj državi, tako i na lokalnoj razini. Građani Pule koji su svoj život prebacili na tipkovnice preko kojih škrguću zubima, prijete, plaču, vrište, kume i mole, valjda čupajući kosu i pripremajući sva sredstva da svrgnu sadašnju, ma i sve buduće vlasti koje ikada zasjednu na Forum, kao da su zaboravili da su prošle godine bili izbori. Izbori! Dakle, događaj na kojemu su svi punoljetni građani s pravom glasa mogli došetati i u prostorima smještenim po njihovim glasačkim mjestima IZABRATI tko će u njihovo ime (a pretpostavka je i za njihovu dobrobit) odlučivati o cijenama vrtića, označavanju parkirnih mjesta, pa i stavljanju ulične svjetiljke koja će spriječiti da negdje pred kućom padnu i razbiju glavu.

I unatoč tome što će na prvoj kavi ili u svakom drugom komentaru na virtualnoj razini prosipati žuč o tome da nemaju ni klupe u naselju gdje bi sjeli i izmijenili koju riječ s ljudima iz kvarta ili o košu za smeće u koji bi ubacili papirić koji nose u džepu da bi ga na kraju bacili u svoj kućni otpad (da, srećom, postoje i toliko osviješteni), Puljani su očigledno cijelo ljeto bezbrižno uživali u onome što već rade u tim ljetnim mjesecima, kada je bilo predviđeno da se aktiviraju, da su u svoje mjesne odbore dostavili tek malo ili ništa prijedloga da promijene postojeće stanje.

Građani nekih mjesnih odbora potrudili su se i usudili dići svoj glas za bolje sutra za sebe i svoje susjedstvo, ali čini se da u nekim dijelovima grada teku med i mlijeko. Sve upućuje na to da stanari Monte Zara i Gregovice ili žive u potpunoj neinformiranosti, ili su toliko zadovoljni životom u svom kvartu da ne bi nadodali ni klupicu za sjedenje. Oni, naime, Gradu nisu poslali niti jedan jedini prijedlog.

Jednostavno je nerazumljivo da nisu ni pokušali iskoristiti mogućnost po kojoj sadašnji projekt Grada Pule i Udruge gradova, koji se osim Pule provodi još u Pakracu i Rabu, mimo uobičajenog iznosa od 130 tisuća kuna za redovne prijedloge po mjesnom odboru, daje i dodatnih milijun kuna na razini grada koji pruža još veću mogućnost građanima da pokušaju utjecati na konkretne probleme u svom kvartu i poboljšaju kvalitetu života.

 Parcijalni šum u komunikaciji

 Neki građani tvrdili su da cijela stvar nije bila dobro prezentirana i da je Grad zakazao u informiranju. Iz Grada kažu da je, osim na njihovim mrežnim stranicama, proces projekta pravovremeno najavljen i preko medija, pa i jumbo-plakata koji su bili zalijepljeni po čitavom gradu. Gdje je nastao parcijalni šum u komunikaciji, ostalo je posve nejasno. Ipak, postoje i oni građani do kojih je informacija (srećom!) pristigla i koji su uspjeli "progurati" nekoliko prijedloga vrijednih pažnje poput saniranja određenih površina i krpanja rupa, uređenja igrališta, postavljanja klupa i koševa za otpad i pseći izmet. Neki usvojeni prijedlozi koji će ući u proračun za iduću godinu potaknuli su gradske oce i na izradu projektne dokumentacije za neke veće zahvate koji bi se u bližoj budućnosti mogli realizirati ukoliko bude sredstava. No, i to je kakav-takav početak.

Dio građana se pokrenuo, a oni koji to nisu, moći će to učiniti ili kroz redovne programe vlastitih mjesnih odbora (ako uopće znaju gdje su vrata tih prostora), ili tek iduće godine ako pilot-projekt bude dočekao budućnost, za koju se osobno nadam da je izvjesna. U ovim teškim vremenima s neizvjesnom budućnošću, participirati u odlukama koji se tiču mjesta na kojemu živimo ipak nije posve bezazleno i ne bi se trebalo ni shvaćati tako olako. Ovaj način je dobra prilika da shvatimo da i sami možemo biti dio promjena o kojima tako rado potiho pričamo u četiri zida ili neargumentirano urlamo na tipkovnicama.    

Nema koristi od zakašnjelog posipanja pepelom, pa će i građani ubuduće morati češće podići pogled od virtualnog svijeta i u realnosti participirati u korist kvalitete vlastitog življenja. S druge strane, na Gradu je odgovornost da učini sve što je u njegovoj moći da opravda građansko povjerenje, ali i želje i ambicije.

Oni koji će i dalje isključivo na društvenim mrežama sami sebe viktimizirati i tražiti izgovore da se ne pokrenu, možda u konačnici i ne zaslužuju ni pravo glasa ni ikakve druge mogućnosti. No, zakon i mogućnosti su im i dalje naklonjeni, baš kao i njihovim inertnim, pa i drugim stavovima koji su sve samo ne dobronamjerni.

Kažu ljudi da svako putovanje, bez obzira na njegovu dužinu, počinje prvim korakom. Štio se tiče građana Pule, najvažnije u cijeloj priči oko mjesnih odbora jest da je prvi korak već napravljen.

Povezane vijesti

• Brat Hipokrat i sestra sloboda
• Igra u kojoj će o(p)stati samo najjači
• Tko je Sustav, neka digne ruku!