Taj famozni Božinović kao da je nesvjestan da se u Istri sa svakim satom i danom zakašnjenja u suzbijanju koronavirusa stostruko povećavaju štete koje će nastati. Umjesto prevencije, usporeni i zijevni ministar građanima je danima nudio opasnu neodlučnost. Kao da je susjedna i kritična Italija koja se raspada pred očima cijelog svijeta iz druge galaksije
Ima ljudi koji su nevjerojatno tvrdoglavi i nepopustljivi. Crtaš im kako stvari izgledaju, ali oni to namjerno ne razumiju. Inate se, odbijaju suvisle prijedloge cinizmom se braneći protiv logike argumenata. Takvi se svjesno opiru, u propast će ako treba. I druge će povući u ponor, samo da ne priznaju grešku. Na ovaj način već danima funkcionira naš ministar unutarnjih poslova Davor Božinović. Rođenjem Puljanin, u službenom Zagrebu kao da živi u svom idealnom svijetu. Stvorio si je, s još nekim članovima Plenkovićeve Vlade, paralelnu stvarnost. La vita e bella!
Pobjeći od zbilje
Prekjučerašnji dan je, recimo, bio takav da se naš Božinović otišao opustiti u prirodu. Država je stabilna, ljudi zdravi, gospodarstvo raste pa si je dozvolio malo zasluženog odmora. Baš lijepo. Eto, službeni auto odvezao ga je tamo gdje se nekad i Tito odmarao. Kad su došli, tjelohranitelji su rasprostrli dekicu na koju su uredno posložili papicu. Pejzaž oko ministra bio je veličanstven, a koloritne livade pune prekrasnog i mirisnog cvijeća od kojeg si je napravio vjenčić oko glave. Onda je veselo zaplesao i tiho zapjevao. A potom je punim plućima, udišući jak planinski zrak koji mu je popravio krvnu sliku, satima trčao nepreglednim zelenim prostranstvom. Čekaj, čekaj… puna pluća? Zrak? Presjeklo ga je! Kao da je negdje čuo, samo ne zna jadničak gdje, da postoji neki problem s plućima! Hm, hm, a da to nije onaj famozni koronavirus? Prebire po pamćenju, vrti sličice, prisjeća se jučerašnjih informacija s nekog kolegija.
Da, da, i Nacionalni stožer civilne zaštite je bio kod njega! Očito postoji neka ozbiljna državna i krizna situacija. Ali koja, o čemu se radi? Ne može se sjetiti. U nosnicama mu je još miris proljetnog cvijeća. Bože, kako je život lijep, opet je pomislio. Ipak, kad već nemaš memoriju, onda kao naš ministar policije pokličeš svog ađutanta.“Alo, Đuro… bogamu, što se zbiva u državi, nešto mi zvoni u glavi, al' opilo me to cvijeće pa se ne mogu sjetiti. Ma, Đuro, k'o da sam drogiran: te latice, pelud, pčele lete, zuje“. Da, da, i on ima ađutanta. K'o i idol mu, maršal Tito! "Ministre, ministre, vratite se, država je u krizi! Ministre, koronavirus je došao do nas", zavapio je ađutant. Božinović se, konačno, počeo vraćati u život. Auuu, u p…. materinu! Ja sam na to zaboravio! Koronavirus!
Junak nad junacima
U glavi našeg ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, ali i još nekih Plenkovićevih ministara koji se u ovoj krizi oko koronavirusa snalaze kao Amiši u New Yorku, stvari su tako posložene: djeca sreće, volimo se i grlimo. Ljubavlju ćemo otjerati zlo. Ne postoje izvanredne okolnosti koje cvijećem i tratinčicama nećemo odagnati. Ma kakva zakašnjela reakcija, ma kakva propusna granica! Tako on, junak nad junacima, naš ministar Božinović, relativizira opasnost koronavirusa, smrtonosnog za ljude i katastrofičnog za gospodarstvo. Taj nam je zloćudni vrag ušao u krvotok, a ministar se pravi - poput još nekih članova Vlade koji isključivo gledaju svoje uske, partikularne interese - kao da je ta bolest prisutna u najudaljenijem kutku nekog još udaljenijeg kontinenta. Dok se temelji države i njenog gospodarstva urušavaju poput kule od karata, on je slijep pored zdravih očiju. Naprosto je predugo ignorirao problem. Kalkulirao je i pred nadirućim koronavirusom danima izbjegavao donošenje jedine moguće i pravilne odluke kad je Istra u pitanju - zatvaraj, čovječe, vrtiće, škole i fakultete! Spriječi širenje! Kontroliraj situaciju! Preuzmi upravljanje procesima!
Opasna neodlučnost
Taj famozni Božinović kao da je nesvjestan da se u Istri sa svakim satom i danom zakašnjenja u suzbijanju koronavirusa stostruko povećavaju štete koje će nastati. Umjesto prevencije, usporeni i zijevni ministar građanima je danima nudio opasnu neodlučnost. Kao da je susjedna i kritična Italija koja se raspada pred očima cijelog svijeta iz druge galaksije. Ma ponašao se kao čovjek pred čijim se očima odvija zločin, a on traži još malo vremena kako bi do kraja riješio omiljenu križaljku! Kad se nakon koronavirusa budu zbrajale žrtve i šteta u gospodarstvu, ministru Božinoviću, tom čovjeku livada, proljeća, cvijeća i vjenčića oko glave, treba isporučiti račun. Krivnji mu upravo svjedočimo – nečinjenje, nedjelovanje... Za to se u ozbiljnim državama i društvima snosi odgovornost.
No dok se on probudi iz zimskog sna, dok se simpatični medo ne rastegne, zijevne i ne zabrunda, istarsko gospodarstvo i prije svega turizam krahirat će do kraja. O broju potencijalno zaraženih bolje je ne nagađati. Sreća da su lokalne vlasti na čelu s gradonačelnikom Pule Borisom Miletićem napravile veliki i odlučan pritisak na državnu vlast ultimativno tražeći zatvaranje vrtića, škola i fakulteta. Prethodno su na istoj toj lokalnoj razini povučeni konkretni potezi kojima se u svim aspektima reducira društveni život. Ovakvom prevencijom moglo bi se suzbiti opasno i smrtonosno djelovanje koronavirusa. Ona je ujedno jeftina cijena za ponovno postizanje sigurnosti i mira.
Nema valjda više budala koje nisu svjesne da je prema Poluotoku ispaljena raketa s koronavirusom. U trenutku kad eksplodira štete će biti razorne i goleme. Dobra je okolnost što razumni to mogu predvidjeti i unaprijed reagirati. Zatvaranje brojnih sadržaja i sprječavanje gomilanja ljudi samo je prvi u nizu potrebnih koraka u borbi s najvećim životnim i egzistencijalnim ulozima. Treba jasno reći - Istra je ugrožena! Tko toga nije svjestan nek' se u branju tratinčica priključi Davoru Božinoviću.
S ovakvim ministrom policije kojem je forma važnija od sadržaja, a unutarstranački izbori u HDZ-u značajniji od kontrole širenja koronavirusa, nemamo se šanse zaštititi. Propast ćemo, doslovno. Praznovjerju u politici i životu nema mjesta. Ali, ministre, zatvarati na petak 13. i škole i vrtiće? Zar se to nije moglo i moralo odraditi dan ranije? Iako je i to prekasno.