Nogomet je ponovno postao centar svijeta, svrgnuvši tako s naslovnica Putina i inflaciju i skrenuvši nam pozornost s rasta plaća državnih, lokalnih i pravosudnih dužnosnika. Vjerni navijači masovno su uzeli godišnji, otvorili bolovanje ili naprosto dali otkaze i otputovali u Katar i preplavili njegove ulice bijelim haljinama s crvenim kvadratićima, a sve kako bi pokazali svijetu koliko srčano bodrimo naše momke. Svi oni koji su ostali kući organizirali su si tjedne rasporede s obzirom na raspored nogometnih utakmica.

Tekma u razredu

Lokalni kafići okačili su televizije i spremno prenose tekme, nadajući se da će nogometna groznica potaknuti goste da naruče dodatnu Žuju, što si u normalnim okolnostima malo tko još može priuštiti. U duhu potpore našim dečkima i školarci su dobili kakvo-takvo dopuštenje da na nastavi gledaju utakmice umjesto da uče nešto o nečemu što nije druga najvažnija stvar na svijetu. Kolektivno smo izignorirali upitne moralne odluke FIFA-e, kao uostalom i moralne aspekte katarskog izrabljivanja radnika i masovnog kršenja ljudskih prava.

Zakazali su čak i oni koji inače spremno otkazuju i najuspješnije umjetnike i znanstvenike zbog njihovih više ili manje moralno problematičnih stavova pa su tako David Beckham i Morgan Freeman neometano odradili svoje ambasadorske funkcije uvjeravajući javnost da će svijet sada postati bolje mjesto. Sve u svemu, nogomet nam je opet posložio prioritete.

Možemo li i u nekim drugim domenama stvoriti brand kao što je to kockasti dres (Snimio Danilo Memedović)

Naravno, čak i oni najneupućeniji u nogomet i najnezainteresiraniji za prvenstva (europska, svjetska i sva između) vjerojatno znaju da naši sportaši (svaka čast!) u načelu imaju popriličnog uspjeha u svijetu. Do unatrag nekoliko godina, kada je Igra prijestolja gurnula Dubrovnik u planetarno poznatu turističku destinaciju, Hrvatsku se uglavnom povezivalo s nogometom i Lukom i/ili skijanjem i Janicom. Bez obzira na sav napor naše turističke zajednice da nas stavi na mapu poželjnih turističkih destinacija, ostali smo mala zemlja za veliki odmor onima koji su za nas znali i bez tih napora, naprosto zato jer smo im bili na dohvat autom.

Kockasti dres

S obzirom na to, nastup hrvatske nogometne reprezentacije i performansi hrvatskih navijača po ulicama i stadionima i više su nego dobrodošla reklama za promociju Lijepe naše, kako je to istaknula i ministrica turizma i sporta. Posebno je to važno u trenu kada se tako ambiciozno nastoje stvoriti uvjeti za cjelogodišnji turizam – onaj naime koji ne ovisi o suncu i moru nego nudi cijeli pregršt ostalih aktivnosti, zanimljivosti i atraktivnosti. Nada je tako da će veselo poskakivanje navijača i njihova bezrezervna podrška igračima pokazati svijetu da smo zemlja dobroćudnih i bezbrižnih ljudi čije su vrijednosti – kako stoji na službenim stranicama Hrvatskog navijačkog veleposlanstva – zajedništvo, jedinstvo i podrška.

Sve je to super i teško se oteti dojmu da smo zaslužili ovakav jedan predah od briga i nedaća. Jedinstvo i sloga navijača možda zaista mogu svijet učiniti boljim mjestom, barem na trenutak, a promocija Hrvatske u svijetu sigurno nije na odmet. Ipak, vrijedi zapitati se: koliko će nam životi zapravo biti bolji kada cijelo ovo ludilo okonča? Koliko će zapravo turista posjetiti našu zemlju zbog nogometnog užitka koji im je pružila naša reprezentacija ili dobre atmosfere koju su stvorili naši navijači? Svaka reklama je dobra reklama, no zar ne postoji još nešto u čemu bi Hrvatska mogla biti prepoznatljiva? Možemo li i u nekim drugim domenama stvoriti brand kao što je to kockasti dres?

Od estrade i kulture, preko znanosti i medicine, do narodne baštine i prirodnih ljepota, ne bi nam trebalo manjkati opcija. Na stranu to što je država velikim dijelom rasprodana, što su nam ceste nikakve a cestarine paprene, što nam se gradovi infrastrukturno raspadaju i što jedva da smo postigli minimum digitalizacije, ne postoji li ipak još nešto što bi moglo biti poznato kao naša reprezentacija i naši navijači?

Najbolji brend

Nažalost, bez obzira na popularnost Arene i opojnost istarskih tartufa, ljepote Plitvičkih jezera i nezaobilaznu privlačnost Dubrovnika, Hrvatska teško uspijeva od svojih znamenitosti učiniti ono što je primjerice Prag učinio od Karlovog mosta ili Pariz od Louvrea. U jednoj široj perspektivi vrijedi stoga zapitati se, ostaje li sport naš neprepoznatljiviji brand?  

Ima, naravno ohrabrujuće pozitivnih primjera: kulturne manifestacije poput Motovun film festivala ili Rovinj foto days sve su privlačnije publici iz šire regije, Inter-University centar u Dubrovniku neumorno okuplja znanstvenike sa svjetski poznatih sveučilišta, Rijeka rapidno postaje sve zanimljivija i uspješnija znanstvena destinacija stranim studentima i međunarodnim znanstvenicima. U rasulu koje vlada u više-manje svim sektorima, teško je s optimizmom gledati u budućnost i nadati se da ćemo postati elitna destinacija koja nudi nešto više od papreno skupe ležaljke na plaži.

Možda nam onda ni ne preostaje drugo nego da posvećeno pratimo tekme, ponosno pjevamo navijačke pjesme i durimo se na one koji našoj reprezentaciji ne pokazuju dužno poštovanje. Na kraju krajeva, taktika kruha i igara kod nas već godinama sasvim dobro funkcionira.

Doc. dr. sc. Iris Vidmar Jovanović

Povezane vijesti

• HNS: U Azerbajdžan, Norvešku i na Maltu bez navijača!
• Osijek - Slaven Belupo 0:0
• Pjaca: Uvijek mi je čast igrati za reprezentaciju