E Šajo, Šajeta, ubio te grom, jak si kao veliki slon: tako mi je palo na pamet, tako sam i napisao: besmisleno, bezvezno, glupo, isto kao što je besmislena, bezvezna i glupa facebook izjava Dražena Turine, tko ne zna: Šaje, Šajete, koji je, eto, krajnje neoriginalno kao samo jedan u moru nesretnika nezadovoljnih našim postojanjem i uređivanjem, prostački nasrnuo na ovu novinu isključivo zato što smo na svom portalu objavili kratkometražni filmić s nesretnim padom svima dragog Alena Vitasovića na nedjeljnom koncertu u Barbanu.

U pretjerano dramatičnom tonu, kao da se radilo o kastraciji naživo bez lokalne ili opće, a ne o Vitasovićevoj simpatičnoj i indikativnoj nespretnosti na pozornici, lažni advocatus diaboli Šajo, Šajeta sasuo nam je u lice, odgovornim urednicima i novinarima, sočne uvrede gdje se u prvom planu našao ni kriv ni dužan spolni organ naše majke. Iako na našem portalu nije napisano da je istarska pjevačka legenda Alen Vitasović opao sa stolice zbog pretjerane konzumacije alkohola, mudrijaš Šajo, Šajeta, brza indijanska strijela, čija je desna noga potpuno bijela, (besmisleno, bezvezno, glupo, kao i njegova objana na fejsu ) opleo je po nama poput mitraljeza Staljinovog jurišnika na ulazu u Munchen svibnja '45. Ožeži, majstore, punom snagom! A sve to zato što je, kako zbori mudrijaš Šajo, Šajeta, njegov "prijatelj Alen Vitasović kronični alkoholičar, ali tu bolest nitko ne razumije jer je u našem narodu alkohol simbol muškosti i snage".

Prvo, sad već Šajo, Šajeta nije previše mudar, nego je dijelom ipak indiskretan, obzirom da jedino on spominje "Alenovu cirozu" i stavlja Vitasovića u kontekst "kroničnog alkoholičara". Drugo, tu bolest "kroničnog alkoholizma", kaže preuzvišeni Šajo, Šajeta, "nitko ne razumije". Nitko, valjda, osim njega. Što pretpostavlja da su svi koji ga okružuju, i nama, ali i njemu bliski, kompletni idioti. A sad u malo ozbiljnijem tonu: ako dežurni dušebrižnik i simpatični izvođač lakonotnih evergreena Šajo, Šajeta želi pomoći svom kamaradu Vitasoviću, neka mu se posveti u svom slobodnom vremenu u kojem će na njega terapijski djelovati ili, još bolje, neka učini ono što je redakcija ovog lista napravila kad je jedan naš toliko duboko zabrazdio u alkohol da je već postalo i neprihvatljivo i opasno. Rečeno mu je, najdobronamjernije, bez izvrdavanja, bi-ne bi, sutra-preksutra, još malo, čekaj… – liječenje! Neodgodivo, dugotrajno, stručno. Izolacija, apstinencija, krize. Težak povratak. Ples na žici. Borba sa samim sobom. Aveti. Iskušenja.

Jadni Šajo, Šajeta to ne kapi. Dobronamjeran je, protektivan prema fragilnom Vitasoviću, koji je za njega, u lošem izboru riječi, „stari auto koji će, ako ga se pogura, dva sata odvoziti.“ Alenu Vitasoviću, zvijezdi devedesetih koja je onomad zasjenila sve ovdašnje političare, muljatore, probisvijete, bankare i lopuže, trebaju prijatelji koji ga neće gurati jer će se onda saplesti, što je bilo tako jasno u Barbanu. Trebaju mu prijatelji koji će ga odvesti na odvikavanje, a ne na gažu za koju, zbog posljedica korone i teške bolesti koja ga je po vlastitom priznanja snašla, nije adekvatno spreman. Ako to dragi Šajo, Šajeta nije vidio, pomoći mu nema jer je slijep pored zdravih očiju.

Jebiga, dogodilo se Vitasovićevo skljokavanje sa stolice na kojoj nije ni trebao biti. Vidjelo je to puno prisutnih, neki su to zabilježili pa nama poslali, a mi pak objavili jer postoje, nažalost, rubrike pod kojima se to objavljuje, poput "bizarno" ili "nesvakidašnje", bez i najmanje ljudske zlobe da se čovjeka omalovažava, cipelari ili finišira kratkim brzim udarcima dok je na podu. Nitko pametan Alenu Vitasoviću, personifikaciji istrijanstva u raznim oblicima i sadržajima, ne želi zlo, a to što se s njegovim stanjem prije svega sprdaju ovisnici o društvenim mrežama, mentalni mastrurbatori koji u nedostatku mašte inspiraciju za samozadovoljavanje traže i pronalaze u likovima poput Vitasovića, naša je realnost.

Ako je jadničak mali Šajo, Šajeta borac za oporavak Alena Vitasovića, pomoći će mu kad ne bude cvilio kao uvrijeđena mlada, već kad s njim odradi ono što smo mi odradili s jednim našim. Nismo morali, ali smo htjeli. Tkogod spasi jednog pijanca iz ralja te ovisnosti, kao da je spasio cijeli svijet. Kako god bilo, kreativnost Alena Vitasovića po njegovom priznanju nije presušila, priprema novi album. Koji ćemo popratiti kao i uvijek. Nadajući se da je okružen dobrim ljudima s pravim savjetima. A ne usputnim klimoglavcima. Pravi prijatelj reći će ti i ono što ne želiš čuti. Poslušat ćeš ga ako si želiš dobro, ili ignorirati i naljutiti se ako si preduboko pao.

Povezane vijesti

• Iz ovisnosti u ovisnost
• E moj Sudar, pošten brate, ali naivan…