Hoće li i u restoranu Hrvatskog sabora, odnosno u kantini Banskih dvora i objedovalištu državnog poglavara na Pantovčaku, svinjsku vratinu i lopaticu zamijeniti carsko meso? Teško je vjerovati da će se to dogoditi nakon 1. travnja, kada ograničavanje cijena mini-košarice prehrambenih proizvoda, zajedno s ostalim stabilizacijskim mjerama, stupa na snagu. Carsko meso - kao najniža kategorija mesa namijenjena proleterskom roštiljanju - nikada nije nuđena saborskim zastupnicima ili ministrima - pa ne vjerujemo da će to biti i nakon što se cijena tog masnog komada svinjeće stražnjice ograniči na manje od četiri eura po kilogramu, dok će druge vrste svinjskog mesa, da ne govorimo o junetini ili teletini, otići u nebeske visine.

Ali, zašto je uopće bitno carsko meso, masni komadi svinjetine u koju su carevi, navodno, zamatali nedonoščad da preživi teške zime?

U cijelom kolopletu odluka koje su građani, gospodarstvenici i ekonomski analitičari uglavnom pozdravili - poput zadržavanja cijene plina na godinu dana i električne energije za kućanstva i privredu još šest mjeseci - promjene košarice "osnovnih prehrambenih artikla" - kako to nazivaju premijer i ministri - pokazuju kako visoki dužnosnici ipak žive u svom svijetu i uživaju u uslugama loših savjetnika za odnose s javnošću.

Uz obrazloženje kako se dvije vrste relativno kvalitetnog mesa skidaju s popisa hrane koja ne smije poskupjeti jer prijeti nestašica svinjetine - ubacivanje carskog mesa koje je također svinjetina - zvuči kao loš vic. Carsko meso, bez obzira na naziv, u dobra se vremena koristilo za "podmazivanje" rešetki roštilja, dok se danas njime prehranjuju, ako mogu i to, oni sa skromnim prihodima. Isticanje kako umjesto vratine Vlada govori o carskom mesu ne zvuči samo kao prvoaprilska šala - iako fiksiranje cijene baš tada stupa na snagu - nego otkriva da je car gol, kao u dječjoj priči.

Premijer Andrej Plenković i ministar gospodarstva Davor Filipović time pokazuju kako im nije jasno da se tako rugaju građanima i guraju im, narodski rečeno, "muda pod bubrege". Mudrije bi bilo da su jednostavno, ako je to stvarna potreba, uklonili meso iz mini-košarice zaštićenih cijena - koja je ionako apsurdna jer omogućava trgovcima da crno brašno, još jedan simbol skromnijeg života, prodaju skuplje od bijelog brašna, ili da komade piletine prodaju nekoliko puta skuplje od cijelog pileta.

Vlada zna posao kada je riječ o energentima, na primjer, jer je plin već uveliko pojeftinio na europskom tržištu, ali cijene hrane treba ili prepustiti tržištu, ili snažno intervenirati u nekoliko stotina artikala, kao u Francuskoj ili Bugarskoj. Osam ili devet artikala - to je kap u moru poskupljenja i neće spriječi bujanje inflacije. Dijelu građana pomoći će fiksiranje cijene jedne vrste mlijeka - ali što ako jedu jogurt?

Sama web stranica "Kretanje cijena" (mogli su napraviti i aplikaciju za mobitele, pa bi se više čitala) pokazatelj je da određene cijene hrane rastu i preko sto posto - na primjer paprika - i Vlada tu ne može ništa. Jedino je Staljin svake godine smanjivao cijene hrane - koje ionako nije bilo - no u demokacijama liberalnog tipa to ne prolazi.

Vlada nije tu da se bavi carskim mesom i njegovom cijenom, šaljući poruku - ako nemate za meso, jedite salo i masnoće. Na to možemo pristati jedino ako "carevi" na Markovu trgu ubace isto u svoje svakodnevne jelovnike.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast