Već su se pojavili prigovori da bi HDZ mogao formirati Vladu s krajnje desnom strankom. DP je stranka nastala kao rezultat dogovora nezadovoljnih HDZ-ovaca iz Istočne Slavonije s jedne i nekih poduzetnika iz tog dijela Hrvatske s druge strane. DP nema iza sebe popudbinu kakvu je nekada sa sobom nosio HSP koji je početkom devedesetih vodio izborne kampanje na otvoreno ustaškim pozicijama. DP nije takva stranka. Nije, istina, baš ni do kraja politički korektna, ali HSP iz devedesetih definitivno nije.

Kad smo već kod HSP-a, ta je stranka početkom 2000-ih napravila ozbiljne korake da se pokuša reformirati u prihvatljivu konzervativnu opciju. Na izborima 2003. osvojila je čak osam mandata. Ali Hrvatska je tada bila tek na prvim koracima u pridruživanju EU-u. Pa stoga Ivo Sanader tada nije želio riskirati probleme s Bruxellesom. Bizarno je bilo to što je tu poruku u Zagreb prenio talijanski veleposlanik čija je zemlja tada bila predsjedavajuća u EU-u. A u tom je trenutku njegov šef, odnosno talijanski ministar vanjskih poslova bio Gianfranco Fini. Tada postfašist ili neofašist. Ali tako je to. Za velike ne vrijede pravila kojima se moraju povinovati mali.

Deplasirani bi bili i prigovori oporbe da bi s ulaskom DP-a u novu Vladu onda postala najdesnija u Hrvatskoj povijesti. To je u neku ruku možda i točno. Ali točno je i to da bi u slučaju pobjede ljevice i centra, njihova Vlada u kojoj bi bio i Možemo! bila najljevija Vlada u povijesti demokratske Hrvatske. Kao što će eventualni ulazak DP-a u vladajuću većinu biti svojevrsni eksperiment, ista bi se stvar dogodila i s ulaskom Možemo!. Zaista su jadni pokušaji nekih eurozastupnika oporbe da plaše domaću javnost kako bi eventualni ulazak DP-a u Vladu mogao dovesti do negativne reakcije Europskog parlamenta. Kao prvo, negativne reakcije Europske pučke stranke - najjače u ovom, a gotovo sigurno i u novom sazivu tog tijela - sigurno neće biti. A kao drugo, lako bi se moglo dogoditi da ono nakon europskih izbora bude napučeno ljudima prema kojima bi DP izgledao kao umjerena stranka lijevog centra.

DP, istina, pretjeruje sa svojom fiksacijom na Milorada Pupovca i SDSS kao izvorima svih zala u Hrvatskoj. Neke izjave i postupci predsjednika SDSS-a zaista su bile, blago rečeno, krajnje upitne. Tako se, recimo, nije ponašao dok je bio u koaliciji s HDZ-om Ive Sanadera. Tada je bio puno pažljiviji u svojim javnim nastupima. Ali s druge strane, on definitivno nije najvažniji problem s kojim se susreće današnja Hrvatska. DP ima puno pravo reći da tu stranku ne želi u vladajućoj koaliciji. SDSS je već više puta pokazao da želi biti stranka koja odlučuje tko će biti na vlasti u Hrvatskoj. Da je stranka kao i sve druge. A svaka stranka je ponekad na vlasti, a ponekad u oporbi. Ako se HDZ i DP dogovore, SDSS bi mogao biti u oporbi. I to ne bi govorilo baš ništa ni o Hrvatskoj ni o njezinoj demokraciji. Mada, lako moguće, SDSS bi bio oporba s nekim oblikom povlaštenog statusa u odnosu na Vladu.

Osim toga, javna je tajna da je HDZ prvu ponudu za sastavljanje Vlade prvo ponudio liberalnim opcijama - IDS-u, Fokusu i Matiji Posavcu. Što iz straha od medijskih batina koje bi dobili ulaskom u koaliciju s HDZ-om, kao i od napada koji bi uslijedili na njih iz oporbenih redova, ali i bojazni zbog posljedica tog angažmana na lokalne izbore u proljeće sljedeće godine - oni su to manje ili više odlučno odbili. I odlučili ostati u oporbi. Posebno je tu zanimljivo da je IDS odbio i možda zaista očajničku, ali teoretski ipak moguću inicijativu SDP-a o stvaranju antikorupcijske koalicije u kojoj bi bili svi osim HDZ-a.

Ove najave da je napravljen korak naprijed mogli bi značiti da su pregovori riješeni. Naravno, treba dogovoriti još puno toga. Ali najveća je prepreka sada uklonjena. Ali ona jest bila najveća, ali nije i jedina. Ima tu još zaista puno stvari za dogovoriti. Kadrologija ponekad zna biti jako složena stvar. Treba pričekati sljedeći tjedan i vidjeti kako će se stvari dalje razvijati. Uostalom, HDZ-u i DP-u, nakon što se zaista dogovore, nedostajat će još dva mandata do većine. To bi trebalo popuniti četiri zastupnika nacionalnih manjina i Vesna Vučemilović. Ali pregovori su pred reealizacijom.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast