Nećemo valjda mirno gledati kako nam se luke pretvaraju u groblja ribarskih brodova

Bojan Žižović (snimio Milivoj MIJOŠEK)

Iako im egzistencija visi o niti, istarski ribari zasad prilično pritajeno govore o problemima koji ih muče. Možda je to zato što su uvjereni da nisu svi u istoj kaši. Kočari su uz ovako visoku cijenu goriva prisiljeni svoje brodove vezati u matične luke. Mnogi na sjeverozapadu Istre od posljednjeg poskupljenja plavog dizela nisu isplovljavali. Oni koji jesu vraćali su se u kraj s mizernim ulovom. Neki su, pak, posegnuli za drugim alatima, bacali su mreže stajačice i tako barem zasad izbjegli potpuno zaustavljanje svojih ribolovnih aktivnosti.

Izgleda da ribari nisu svjesni da ih sutra vjerojatno sve čeka ista sudbina. Ako su informacije kojima raspolaže predsjednik Ceha ribara Hrvatske Robert Momić točne, svi će se ribari u jednom trenutku naći u istoj situaciji. Naime, ako doista bude nestašice goriva, nitko neće izlaziti na more, ni kočari, ni plivaričari, ni mrežari, ni mali, ni srednji, ni veliki ribari. Zato je nejasna njihova trenutna suzdržanost.

Valja ih, međutim, u tome i shvatiti. Rast cijena goriva nije nešto na što mogu utjecati, a ne postoji ni netko konkretan u koga mogu uperiti prstom zbog situacije u kojoj su se našli. Nekako kao da čekaju što će država učiniti, hoće li im ona baciti kakav pojas za spašavanje. Država se, pak, skriva iza skuta europskih propisa, koji zabranjuju subvencije za gorivo. Pomorska zemlja tako ostaje bez jakog aduta u spašavanju gospodarske grane koja je, kao rijetko koja u Hrvatskoj, izrazito izvozna.

Nešto ipak treba učiniti. Pa nećemo valjda mirno gledati kako nam se luke pretvaraju u groblja ribarskih brodova. Ili ćemo lakonski zaključiti da prestanak ribarenja može biti dobar za naše more, da će se tako oporaviti riblji fond, da će Hrvatska doista biti, kao iz one turističke parole, Mediteran kakav je nekada bio. Neće. Nikada više. Ali ne zbog ribarstva, već zbog masovnog turizma i prenapučenosti priobalja u ljetnim mjesecima.

Ribarstvo mora opstati. To nitko ne bi trebao dovoditi u pitanje. Pa ni sami ribari. Potreban je njihov glas. Da kažu kako ovo nije nikakvo kukanje, već borba za goli opstanak.