PIŠE Chiara BILIĆ
HDZ-ova lekcija iz demokracije SDP-u i IDS-u
Načela jedan član, jedan glas nema u SDP-u i IDS-u. Demokratske u svojim nazivima, njeguju delegatski model unutarstranačkih elekcija, čime u nekim momentima opasno koketiraju s autokracijom. Tako socijaldemokratima politički vrh na Konvenciji biraju delegati, a IDS-u, na Saboru, fiducijari
Izbori u HDZ-u ponovno su u fokus stavili valjanost i vjerodostojnost unutarstranačkih demokratskih procesa. Vladajuća stranka novo će vodstvo birati 15. ožujka po načelu jedan član, jedan glas. Ovog puta, za razliku od 2016. godine, članovi nemaju iluzornu moć odlučivanja, već stvarnu mogućnost odabira između dva kandidata različitih programskih vizija. Naime, prije četiri godine aktualni je lider HDZ-a, tada europarlamentarac Andrej Plenković, bio jedini igrač, u ringu sam svoj izazivač, pa tako i jedina opcija za predsjednika stranke.
Unutarstranački procesi
Danas, međutim, Plenković ima oponente, tim pod vodstvom Mire Kovača, a izravno se neće birati samo vođa, nego i zamjenik te četiri potpredsjednika stranke. U prijevodu, čak i ako hadezeovci pred parlamentarne izbore odluče igrati na sigurno, ne smognu snage svrgnuti Plenkovića s trona, ne znači da svojim glasom neće poslati poruku stranačkoj vrhuški. Moglo bi se tako dogoditi da Plenković ostane na čelu organizacije, ali da njegove zamisli razvoja stranke koči i limitira struktura dužnosnika iz oporbenog tabora: Ivan Penava kao zamjenik, a Davor Ivo Stier i Milijan Brkić na funkcijama potpredsjednika stranke.
Svaki će član, njih otprilike 210 tisuća, dati svoj obol budućnosti HDZ-a. Neposrednim tajnim glasovanjem Andreju Plenkoviću i ekipi koja će ga pratiti u stopu naredne četiri godine ili će iskazati povjerenje ili uskratiti podršku. Time će naklapanjima o (ne)zadovoljstvu na terenu i iskakanju s domoljubnog kolosijeka napokon doći kraj. Interesi i stavovi članova bit će, napokon, objelodanjeni. To neće, znamo, uvelike utjecati samo na politiku kojom će HDZ parirati SDP-u u nadolazećoj borbi za parlamentarne izbore te sveukupnu formaciju i konstelaciju snaga na desnici, nego i, pobjede li, na modus operandi kreiranja izvršne vlasti.
Jačanje unutarstranačkih demokratskih procedura je, slagali se s HDZ-ovim svjetonazorom, ciljevima i programima ili ne, dobro, pohvalno i poželjno. Stranka napreduje i opstaje zbog biračke agilnosti i zainteresiranosti svojih članova, stoga bi upravo oni trebali biti pokretački ključ definiranja i utvrđivanja njezinih vrijednosti.
Gobov poučak
U SDP-u i IDS-u toga nema. Demokratske u svojim nazivima, njeguju delegatski model unutarstranačkih elekcija, čime u nekim momentima opasno koketiraju s autokracijom. Tako socijaldemokratima politički vrh na Konvenciji biraju delegati, a IDS-u, na Saboru, fiducijari. IDS-ovi prvoborci, koji se poput Mire Kovača, Ivana Penave, Davora Ive Stiera i Milijana Brkića u HDZ-u, ne slažu političkim smjernicama aktualnog šefa Borisa Miletića, znaju reći da se vodstvo unutar njihove stranke bira po principu potvrđivanja, a ne biranja. U prijevodu, iz katakomba demokracije katkad izgmiže krnji oblik izbornog procesa "jedan član, jedan glas - jedan kandidat".
Ogledni primjer je neuspjeli pokušaj kandidature dugogodišnjeg tajnika pulskog IDS-a Edija Goba za predsjednika stranke 2018. godine. Iako u IDS-u od samih početaka, uskraćeno mu je korištenje prostorija stranke za predstavljanje svog programa, a odbijen mu je i zahtjev za dobivanje telefonskih brojeva fiducijara, kako bi ih upoznao s razlozima svoje kandidature. Gobo, treba se prisjetiti, na koncu nije uspio skupiti 20 potrebnih potpisa, dok je Miletić, sjećamo se i toga, iz "izborne" arene išetao onako kako je i ušao - kao predsjednik.
Vrijedna je lekcija koju HDZ trenutno uči IDS i SDP: temelj snažne političke organizacije nisu deficit demokratičnosti, vladavina jednoumlja, potiskivanje pluralizma i reprodukcija vojske poslušnika, već sve obrnuto od toga.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
