Pula je svjetski fenomen, neki dan smo saznali da Grad funkcionira bez vlasti. Čak i oni koji donose odluke slažu se da trenutno ne postoji vlast niti oporba. Oni koji izglasavaju Zoričićeve prijedloge kažu da to rade po vlastitoj savjesti i da nisu vlast, a iskreno govoreći, sve što je do sada pokrenuto samo bi zločesti ljudi odbili provesti u djelo. Sve što je napravljeno odrađeno je k'o da vlast postoji, k'o da netko koordinira akcijama. Nikada se ne bi reklo da se sve odvija spontano.

Ladonje na Giardinima je trebalo ispilati, na kilometar se vidi da su trulež, čak se i osjeti vonj. Bulevar je trebalo kopati baš toliko koliko ga se kopalo. Prhat ma ne molat je bio najbolji kandidat za pročelnika onog odjela za koji mi se ne da tražiti kako se zove, uglavnom najbolji kandidat na kugli zemaljskoj. Za njegov izbor čak i nije trebalo glasati, svi ovi koje Možemo! nabrajaju kao vladajuću koaliciju to su shvatili odmah, nitko im nije trebao sugerirati, glasali su kao samostalni pojedinci bez da im je netko rekao, "daj, isfurajmo Damira pa ću vam ja pogurati one vaše".

Ne, svi oni sjedili su doma, razmišljali i došli do zajedničkog stava, ma ja ću glasati da režu ladonje, da kopaju Bulevar tri godine i glasat ću za Prhata. Svi oni bili su spremni suprotstaviti se sindaku Filippeu Albinettiu (Pula-Pola je grad u kojem je u službenoj uporabi i talijanski jezik, tako da ja odnedavno prevodim i ime Filip Zoričić), ali on je, za divno čudo, oko svih točaka razmišljao kao i oni. Jednako razmišljaju, reklo bi se, funkcioniraju na neku paranormalnu varijantu, što bi rekli naši stari, "para vrti gdje burgija neće".

Evo, čitam kako je naš gradonačelnik zaključio da se neće naplaćivati parking na Verudeli, laknulo mi je, više me ne steže u prsima. Znate onaj vic kada su Mario i Marija vodili ljubav, kaže Mario, "daj sada malo naprid, sad nazad, malo livo, ajde još jeno malo, šu nazad, hiti se na bok, malo desno...". Mariji dosadi pa mu kaže, "a ča biš ti stija parkirati ili biš brusija?" Tako i naši gradski oci, dosljedni su u nedosljednosti, parkirali bi se da im ne uđe.

Za kraj ovih gradskih zapažanja predlažem da ovaj patent samoupravljanja Grad Pula patentira, nema na svijetu puno takvih primjera, da sve ide svojim tokom, iako nitko ne želi biti na vlasti. Bit će zanimljivo na sljedećim izborima, prvi put će građani moći birati one koji ne žele vlast, tako ispada. SDP nije na vlasti, HDZ nije na vlasti, gospođa "šešnajst " nije na vlasti, Zeka je u šumi, pa zar smo se za to borili? Jedini 'ko ima muda je Zoričić, on bar ne tvrdi da je oporba. Toliko je sve spontano da kad gradonačelnik pita dečke iz HDZ-a, šta se radi, momci, ovi odgovore, nemamo pojma, još nam niste rekli. Topla ljudska priča.

Evo još jedna nadasve topla ljudska priča: stanovnike Gregovice i Monvidala ponajviše muči otpad i vozači koji voze "preko svake mjere". Mislim da je i za to kriv gradonačelnik, dok je na vlasti bio IDS, vožnja je imala mjeru, znalo se 'ko i kako vozi, a ovo sad je ludilo, voze svi, a kad ih pitaš 'ko vozi, svi se prave mutavi. Jedino Dušica Radojčić zna 'ko vozi, a 'ko crnu vunu prede.

Načelnik Medulina Ivan Kirac najavio osnivanje udruge za borbu protiv Kaštijuna. Finalmente, napokon da netko pozove na borbu, jedva čekam vidjeti žitelje Medulina, iznajmljivače apartmana iz Banjola, turiste iz Premanture kako s kapljima u ruci, štitovima, buzdovanima, samostrelima, bumerangom napadaju postrojenja Kaštijuna. To je nama naša borba dala, u borbu sad mi krećemo, u borbu protiv dušmana, mi sinovi smo Istre, al' roblje više nismo. "U borbi za očuvanje zdravlja naših mještana ne želim stati na pukim riječima, nego poduzeti konkretne aktivnosti i to da se obeštete mještani i gospodarstvenici te spriječi daljnja šteta i narušavanje zdravlja", poručio je Kirac, a prenosi Glas Istre.

Kod mene na Verudi neki aktivisti okreću kontejnere, razbacuju smeće po okolišu, već godinama vode konkretnu bitku protiv Kaštijuna, sada se samo trebaju učlaniti u udrugu i udri... Šala, baš ono šala koju neki koji me obožavaju svake nedjelje očekuju od mene, kako bi rekao srpski filozof Kristijan Golubović, "la kukarače" koje me toliko obožavaju da me sanjaju svake subote na nedjelju. Nikad manjeg grada i većih genijalaca, malena je ovo sredina za toliko briljantnih umova.

Istra 1961 je prodala Maura Perkovića i to Dinamu, sada će se ovi isti koji misle da mrzim Hajduk, što jednostavno nije istina, ja jednostavno volim Istru 1961, sada će ti reći da sam sretan. Nisam sretan, ali nisam ni tužan, dečko je igrač koji ima ogroman talent, a Dinamo je to znao prepoznati. Hajduk nije prepoznao Modrića, ali to je već neka druga tema, ne želim se miješati u unutarnje stvari kluba koji ima vojsku navijača i koji su jako osjetljivi na svoju ekipu. Ni meni za pensati, samo sam konstatirao, za susjeda, naravno.

Opet malo bacam oko na portale, pregledavam vijesti i tražim ono što bi moglo još više potvrditi činjenicu da je moja kolumna najčitanija kolumna nedjeljom u Glasu Istre. To je jednostavno činjenica, istina koju nitko ne može osporiti, jednostavno je to jedina kolumna u Glasu Istre nedjeljom. Pa kaže: Na ribarnicu su se mnogi uputili ujutro ranije, ali riba nikako da stigne, pa su već oko 9 sati ljudi navraćali i pitali prodavačice: Kada stiže? Odgovor je jednostavan, samo da nađe parking, čim parkira stiže, a 'ko nema živce, neka baci đir do Fažane, načelnik Korać ima srdela i sardona za izvoz. Znate na kojeg sardona mislim? Na onega iz važa, onega ki stoji drito i koji ne prima mito, reka bi drug Tito.

Povezane vijesti

• Ordinacija dr. Frica: Pulske ptice serice
• Ordinacija dr. Frica: Ne pilajte nas...
• Volim te nona, al' ne više od Demona