PIŠE IVOR BALEN
Prlja je ispao krokodil
Dok se s jedne strane Let 3 želi prikazati kao europski bend koji promovira ljubav i ne poznaje granice, njegov pjevač s druge strane promovira kampanilizam i mržnju prema prvim susjedima
Zoran Prodanović Prlja / Ivor Balen
Pjevač Leta 3 Zoran Prodanović Prlja je nakon poraza Hajduka u finalu juniorske Lige prvaka 5:0 napisao na Twitteru "neka se momci naviknu" i objavio uz to fotografiju fritula. Velika je to uvreda za hajdukovce, prije svega jer se ismijava njihove mlade nogometaše, doslovno djecu, koja na određeni način nisu predstavljala samo Split i Dalmaciju, nego cijelu Hrvatsku. Nakon žestoke reakcije navijača Hajduka Riječanin Prlja se povukao i ispričao, shvativši da je napravio glupost. Nažalost po njega i ostale navijače Rijeke, bilo je kasno.
Bilo je kasno jer je iz Prlje zapravo izašla riječka nemoć i frustracija u odnosu na Hajduk. Kao navijač Rijeke, svojedobno prilično zagriženi, a danas manje-više nezainteresirani, znam jako dobro o čemu se radi. Koliko god to Riječanima paralo uši, Hajduk je uspješniji klub od Rijeke, i on je to kroz cijelu povijest izuzev posljednjih desetak godina. O tome svjedoče kolosalne razlike u broju osvojenih trofeja (18 prvenstava i 16 kupova prema jednom prvenstvu i osam kupova), ali i imena i prezimena nogometaša koje je Hajduk stvorio. Sjetimo se samo, na primjer, Ćirine generacije. Štimac, Bilić, Jerkan, Jarni, Asanović i Bokšić - više od pola prvih 11 bila su djeca Poljuda. Riječka postignuća u tom polju su, nažalost, prilično tanka, a u najvećoj sezoni koju je klub s Rujevice imao, onoj 2017. kada je osvojio naslov prvaka, momčad je predvodio hajdukovac Franko Andrijašević. Kada je Rijeka ostvarila drugi najveći uspjeh u novijoj povijesti, osvojila Kup na Poljudu 2004., najbolji igrač je bio Splićanin Tomislav Erceg.
Pored niza drugih razloga, upravo zato je prilično glupo, da ne napišemo i neku težu riječ, ismijavati juniore Hajduka koji su postigli uspjeh kojem se juniori Rijeke mogu teško nadati. Tko zna, možda će neki od tih juniora Hajduka za koju godinu voditi Rijeku do novog trofeja. Kada se navijač Rijeke ruga porazu Hajduka u finalu juniorske Lige prvaka, to je isto kao da se garažni bend ruga Letu 3 što je, recimo, izgubio u finalu Eurovizije.
Nogometni folklor
Ovih dana možemo čitati reakcije Prljinih "odvjetnika" koji njegovo izrugivanje mladim hajdukovcima nastoje opravdati na razne načine, a najčešće argumentom da i splitski navijači vrijeđaju Riječane. To je naravno istina, ali takve uvrede u pravilu ne prelaze granice seniorskog nogometa, gdje su dio uobičajenog navijačkog arsenala. Pa su tako za Splićane Riječani Srbi, a za Riječane su Splićani tovari. Između navijača ovih dvaju klubova postoji nešto možda čak i više od rivaliteta, skoro pa mržnja, koja se u neku ruku može prihvatiti i opravdati kao dio nogometnog folklora. Drugim riječima, navijači zapravo ne misle skroz ozbiljno i kada utakmica završi i svi se raziđu svojim kućama, mržnja završava. Ali sprdnja s djecom, pogotovo tako uspješnom kao što su ove sezone juniori Hajduka, nije dio tog folklora i ona u pravilu nikome ne pada napamet.
No kad je u pitanju Prlja, čak ni to nije važno, jer on si onakav komentar nikako nije smio dopustiti prije svega zato što je riječ o čovjeku koji će za nekoliko dana predstavljati Hrvatsku na međunarodnom natjecanju koje je u neku ruku nalik na nogometnu Ligu prvaka. Možda to njemu nije sasvim jasno, ali Prlja na Euroviziji neće biti predstavnik Rijeke, nego cijele Hrvatske, uključujući Split, Imotski i zadnje selo uz granicu. U svim dijelovima zemlje ima ljudi koji su se radovali pobjedi Leta 3 na Dori i željno iščekuju njihov nastup u Liverpoolu, premda su mnogi od njih navijači Hajduka. Kako se sada ti ljudi osjećaju? Prlja je u ovom trenutku reprezentativac Hrvatske, a ne igrač Rijeke. On je nešto kao pjevački Luka Modrić, a probajmo zamisliti da pravi Luka Modrić nekoliko dana prije finala Svjetskog prvenstva objavljuje tvit u kojem se sprda s grupom Riječana, Osječana ili Valpovčana!?
Šuplja riječka priča
Nažalost, da odemo i korak dalje, ova sramotna balada razotkrila je još nešto što Riječani nikako ne žele priznati, a to je da u njihovoj fasadi "kulture i tolerancije" ima više rupa nego u ementaleru. Koliko god se Rijeka upinje pokazati drugačijom od drugih, realnost se upinje da je demantira, a "pas-mater" odnos prema Splitu i Dalmatincima, koje se u Rijeci ponekad smatra gotovo pa nižim bićima, najbolji je dokaz za to. I upravo je Let 3 jedan od najvećih simbola te i takve, drugačije Rijeke, grada koji je, kao, bolji od ostatka Hrvatske, i onda upravo pjevač Leta 3 otkrije pravo lice, i svoje, i dobrog dijela svoga grada. Dok se s jedne strane Let 3 želi prikazati kao europski bend koji promovira ljubav i ne poznaje granice, njegov pjevač s druge strane promovira kampanilizam i mržnju prema prvim susjedima. Koliko god smo mi koji se smatramo normalnim navijačima Rijeke bili ponosni na Prlju kada je s orkestrom HNK Ivana Zajca snimio jednu od riječkih navijačkih himni, Način života, toliko nas je sada zbog Prlje sram.
Rijeka vjerojatno nikad neće biti uspješniji klub od Hajduka, ali to ne znači da ne može biti veći. Rezultati su važan, ali ipak samo jedan dio priče. Rijeka bi se od Hajduka trebala razlikovati po tome da bude opušten i prijateljski klub jednostavnih, ispravnih i iskrenih emocija, nasuprot splitskoj nabrijanosti, isključivosti i samodopadnosti, koja sve više seli i na Kvarner. Rijeka je klub koji iz višestruko manjeg bazena uspijeva izvući navijačku skupinu koja je rame uz rame Hajdukovoj. Klub koji ima jednu posebnu vibru i inat, za sva vremena ovjekovječen u legendarnoj paroli "krepat, ma ne molat". To je Rijeka kakvu vole njezini navijači, a ne Rijeka koja se izruguje neuspjehu susjedove djece. Na kraju krajeva, ipak je to samo nogomet, prilično nevažna stvar na svijetu.
A što se tiče Prlje, on je ispao krokodil, da ne kažemo krokodilski psihopat. Kada u Rijeku dolazi Hajduk, pjevač Leta 3 se za tu utakmicu sprema valjda kao za bitku.
Mama, idem u rat.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
