Teška, sparna noć. Uz škripu kočnica pred kućom se zaustavlja automobil. Iz njega izlazi "Trojka": predstavnik Partije, ideolog i razbijač. Na komadu papira ispisani su podaci: drugi kat, prvi stan lijevo. Konkretan naputak o postupanju napisan je tako da ga se, prije izbacivanja koje će uslijediti, stanarima doslovno pročita, suzdržano, hladno i bez emocija. Glasi ovako: "U ime naroda, braće i sestara, u ime pravde, bratstva i jedinstva, oduzimamo vam ovaj stan jer je to vaše privatno vlasništvo koje naš Sustav negira. Nemate ga pravo imati, posjedovati ni koristiti. Potpisat ćete da ga se odričete u korist našeg Sustava koji s njime može raspolagati po svojoj želji i našim kadrovskim potrebama. Protiv ove odluke se možete žaliti, ali to ne odgađa izvršenje. Žalba, vam, uostalom, neće proći".

I bi tako kako je napisano. "Trojka" je jakom zvonjavom razbudila nevino usnule ukućane čiji je jedini grijeh da su nešto vrijedno imali u vlasništvu. Sustav to ne tolerira jer hoće da sve bude ili njegovo, pa da svojima raspodjeljuje kako želi, ili da sve kontrolira, što se opet svodi na isto. Dok je ukućanima čitana Presuda, ekspresno su se spremali za prisilnu deložaciju koja je rezultat konfiskacije. Provedene, naravno, bez pravne osnove, s izraženim ideološkim razlozima.

Da pojasnimo: novi vladari pulskog univerzuma, Možemo, okupljeni su kroz Sustav, a konfiskaciju koriste kao oružje protiv privatnih vlasnika stanova i nekretnina koji se nisu htjeli sami odreći svoje imovine. No koriste je, konfiskaciju, i iz ljudske zlobe, pakosti i jala. A sve zato što ljubomorni kakvi već jesu, ne mogu, ne žele i neće podnijeti da je netko u životu nešto stvorio, neku konkretnu imovinsku vrijednost koju bi i oni rado imali, no za to nisu dovoljno sposobni.

U glavama Sustava i njegovim pravilima ne postoji načelo poštivanja i nepovredivosti privatnog vlasništva. Po istom birokratskom modelu koji je propisao Sustav, funkcionira i pulsko Možemo. I njegovi čelnici smatraju da je privatno vlasništvo kategorija kojom se Sustav može poigravati kao dijete s igračkom. Bez odgovornosti. Stavimo to u aktualan kontekst: Možemo, dakle, želi da se zemljištu na Valkanama - koje se nalazi u privatnom vlasništvu na kojem se u napuštenom kamenolomu planira gradnja hotela s pet zvjezdica - planski i ciljano, podmuklo i bezobrazno, treba umanjiti vrijednost.

Kako? Kroz određene odluke i procedure kojima bi se onemogućila gradnja i atraktivno zemljište postalo neatraktivno. Zašto bi se to napravilo? Zato da se Gradu omogući, po paklenom planu iza kojeg stoji Možemo, da po bagatelnoj cijeni otkupi sada već bezvrijedno privatno vlasništvo. I što onda? Tamo bi Možemo, Sustav koji negira privatno vlasništvo, izgradio sportski kompleks za potrebe javnosti. Zašto se to ne može provesti? Pa zato jer je plan za provođenje pravno i civilizacijski neodrživa otimačina par excellence. Koji su motivi Možemo za takva postupanja?

Isto kao i Sustava: iznad svega zločestoća i ljubomora, a jedan od razloga je emotivni jer su se na tom mjestu gdje bi se gradio hotel događale prve ljubavi, poljupci i zagrljaji, padao je i prvi seks. Može se shvatiti da u tom smislu Valkane imaju mitski značaj i romantični prizvuk davnih vremena. No, sada ozbiljno, je li ševaonica u prirodi doista argument zbog kojeg se Možemo i neki drugi protive gradnji hotela na čestici koja je privatno vlasništvo. Nepovredivo.

Referendumom kao političko-ideološko-interesnim alatom Možemo pokušava nametnuti novo i drugačije planiranje prostora na Valkanama s kojih nogom u dupe misle izbaciti privatnog vlasnika! Lešinari već komadaju njegovu imovinu i određuju gdje će se što napraviti! Nije uopće bitno da li je vlasnik, kao što je trenutno slučaj, srpski poduzetnik Dragan Šolak, iza kojeg nema nikakvih repova, ili neka 'rvatina imenom Ivan Ivić. Bitan je princip. Bitno je da je to suludo, nedopustivo, izvan granica razumnog. Zar je, uz to, doista moguće da Sustav, Možemo, poziva ljude da glasaju protiv gradnje hotela s pet zvjezdica, s planom otvaranja 250 dobro plaćenih radnih mjesta, na kojima će valjda raditi i dobro zaraditi Puležani,   te s hortikulturnim uređenjem koje će divlje i neuređivano zelenilo podignuti na višu, ljepšu i bolju razinu? Da, moguće je.

No, istodobno, možemovci k'o možemovci: kao pijani milijarderi smatraju da će se, valjda, iz polupraznog, ementalski šupljikavog gradskog proračuna financirati, kako oni kažu, "revitalizacija sportsko-rekreativnog centra Valkane". Prethodno će po njihovoj zamisli, pojasnimo još jednom, Grad Pula za par groševa otkupiti Šolakovo obezvrijeđeno zemljište. Da, da sto posto će biti tako.

Uglavnom, plan Možemovaca za Šolakovovo zemljište, koje će mu konfiscirati moćna Trojka kao dio Sustava, svodi se na, zamislite sad ovaj apsurd – ulaganja! Kažu Možemovci: „na tom zemljištu bi se zarotirali teniski tereni i uredila podloga, zamijenila dotrajala ograda, uredile sanitarije, promijenila trava na nogometnom igralištu, obnovile tribine“. Očito, odjednom se ima para, doduše nije jasno odakle, pa bi valjalo „izgraditi montažnu tenisku dvoranu s umjetnom podlogom za igranje u hladnom dijelu godine, izgradila bi se i šetnica sa zelenilom i klupama, teretane, zaposlili maseri i fizioterapeuti…" Ljudi moji, ne ide to baš tako…

Povezane vijesti

• Iz ovisnosti u ovisnost
• E moj Sudar, pošten brate, ali naivan…