Svaki posao, htio to netko ili ne, nakon duljeg vremena umori čovjeka i natjera ga da počne razmišljati o nekim drugim opcijama koje su mu možda na raspolaganju.

Vremena su se promijenila i dok je još prije nekoliko desetljeća bilo praktički standard provesti cijeli radni vijek na mjestu prvog zaposlenja, danas su takve situacije vrlo rijetke.

Niti radno okružje više nudi takav luksuz, niti su radne navike većine ljudi takve da će u istom radnom stolcu u koji su jednom zasjeli za nekoliko desetljeća dočekati mirovinu.

Doduše i dinamika posla se u tih nekoliko desetljeća značajno promijenila, pa bez obzira na to koliko on ispočetka možda uzbudljiv ili zanimljiv bio, protokom vremena i zamorom materijala on mnogima polako, ali sigurno prestaje biti jednako izazovan.

Dobar odmor trebao bi donekle napuniti te ispražnjene baterije, no ponekad to jednostavno nije dovoljno i potreban je nekakav generalni reset. U poslovnom svijetu zna se što to podrazumijeva, no imuni na tu boljku nisu ni političari i mnogo je onih i u tom svijetu koji su u jednom trenutku shvatili da im je starog posla dosta i da je vrijeme za neke nove izazove u životu.

Donedavna ministrica vanjskih poslova Marija Pejčinović Burić tako je nedavno "dala otkaz" svom šefu Andreju Plenkoviću i posao u Vladi zamijenila onim glavne tajnice Vijeća Europe, a dojam je da ni sam premijer ne bi imao ništa protiv novog posla u nekom od briselskih ureda, samo da su mu se nakon nedavnih europskih izbora u pregovorima političkih grupacija samo malo bolje posložile karte.

Aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović svojevremeno je posao u hrvatskoj diplomaciji usred veleposlaničkog mandata zamijenila onim u NATO savezu, a nedavno je na polovici odrađenog mandata župana put Bruxellesa odletio i novi hrvatski europarlamentarac Valter Flego.

Upražnjeno mjesto u zgradi u Flanatičkoj ulici privremeno je popunio njegov dojučerašnji zamjenik Fabrizio Radin, no odavno se u kuloarima šuškalo da je na mjesto istarskog župana, očito isto tako umoran od sadašnjeg posla gradonačelnika Pule, oko bacio predsjednik IDS-a Boris Miletić, što je on prvi put i službeno potvrdio u ponedjeljak u našem listu. "Mislim da je logično da nakon toliko godina na čelu Pule, želim biti istarski župan" rečenica je kojom se Miletić praktički prijavio na natječaj za novo radno mjesto te počeo odrađivati pune dvije godine „otkaznog roka“ na radnom mjestu za koje je prije isto toliko vremena tražio i dobio veliku podršku svojih sugrađana.

Točnije, otkad je 2006. godine na mjestu gradonačelnika zamijenio jednog od IDS-ovih veterana Valtera Drandića Miletić je tri puta na izborima nudio Puljanima svoju viziju Pule i od njih svaki put dobio snažnu potporu da tu viziju realizira.

Međutim, Miletić je 2017. potpisao s građanima Pule novi ugovor na četiri godine i trebao bi se prije svega maksimalno koncentrirati i potruditi da taj ugovor odradi do kraja, a tek nakon toga razmišljati o novim izazovima. Zamislite nogometnog trenera koji bi na polovici ugovora počeo pričati o tome koji klub za dvije godine namjerava preuzeti i voditi. Tko bi ga od navijača više shvaćao ozbiljno? Boris Miletić je u vrlo sličnoj situaciji.

I on u ovom mandatu još ima puno posla, a prije svega mora ispuniti sve obaveze koje je preuzeo prema svojim sugrađanima. A prije nego što i formalno krene tražiti novi posao, fer bi bilo da im može kazati: "Ja sam svoja obećanja ispunio. Moj posao ovdje je gotov!"

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast