Ilustracija / Dubravko Grakalić
Dan antifašističke borbe - koji se u Hrvatskoj slavi samo formalno, uz otvorene trgovačke lance, sa skromnim brojem prigodnih priredbi i polaganjem vijenaca koje u najvećem broju polažu razni "izaslanici" visokih funkcionara - ne bi trebao imati takav tretman. Umjesto podsjećanja na borbu za slobodu u kojoj su se žrtvovale desetine tisuće građana Hrvatske te cijele tadašnje Jugoslavije, danas postoji jedan "reda radi" praznik od kojeg koristi za spajanje s vikendom imaju samo zaposlenici državnih službi i koji je, barem ove godine, iskorišten da se uoči njega okonča školska godina.
Preskočena je još jedna prilika da se mladi poklone sjenama svojih djedova koji su bili antifašisti i bez kojih ne bi bilo današnje suverene i pomalo demokratske hrvatske države.
Štoviše, uoči Dana antifašističke borbe najglasniji su desni povijesni revizionisti, ustašofili i fanovi takozvane NDH koji koriste prigodu da ospore i sam datum ustanka protiv fašizma, 22. lipnja, kada je sisački partizanski odred napravio prvu diverziju protiv okupatorske vojske i ustaša koje su tek formirale svoje koljačke jedinice. Osporavaju se i poduhvati onih partizana koji su se - poput generala Janka Bobetka, pripadnika spomenute prve partizanske jedinice - suprotstavili i srbijanskom nacionalsocijalizmu Slobodana Miloševića 1991. godine.
Naravno, osporavaju se i ratne pobjede cijelog Narodnooslobodilačkog pokreta predvođenog maršalom Titom, što se vidjelo i izostankom hrvatskog državnog izaslanstva na recentnoj obljetnici 80-godišnjice bitke na Sutjesci. Ipak, pojavljivanje predsjednika SDP-a Peđe Grbina, generala Hrvatske vojske Luke Džanka i predsjednika SAB-a Franje Habulina pokazuje kako u nas djeluju i političari i javni radnici koji ne posjećuju spomen događaje posvećene ustašama, Bleiburgu i "križnom putu".
Hrvatska Vlada još jednom je pokazala kako - zbog Europske unije i njezinih antifašističkih temelja - "dopušta" Dan antifašističke borbe, ali im ne pada na pamet pokloniti se palim borcima. Štoviše, Dan pobjede 9. svibnja proslavio se kao Dan Europe - što je još jedno licemjerno popuštanje krajnjoj desnici i ostavljanje natruha ustaštva na javnoj sceni. Izgleda da aktualna hrvatska vlast ne zna ni kada je oslobođena država koju vode.
Poznato je kako procjene o broju hrvatskih partizana u NOB-u variraju ovisno o izvorima i metodologiji korištenoj za prikupljanje podataka. Prema nekim procjenama, oko 200.000 do 250.000 Hrvata pridružilo se partizanskim postrojbama tijekom rata. NOB je bio širok narodnooslobodilački pokret koji je uključivao ljude različitih etničkih, vjerskih i političkih uvjerenja, koji su se borili protiv okupatora i domaćih kolaboracionista. Stoga, iako je moguće pružiti okvirne brojke, važno je zapamtiti da je NOB bio kolektivni napor velikog broja ljudi koji su se borili za oslobođenje Hrvatske i cijele Jugoslavije od fašističke vlasti. Procjene broja poginulih partizana u ustaškoj paradržavi također variraju - ovisno o izvorima i metodologiji. Prema nekim procjenama, broj poginulih partizana na području tadašnje takozvane NDH kreće se u rasponu od nekoliko desetaka tisuća do čak stotinu tisuća. Važno je napomenuti da su partizani vodili gerilski rat protiv njemačkih okupacijskih snaga, domaćih kolaboracionističkih formacija, kao i snaga ustaškog režima takozvane NDH.
I u njemu su pobijedili. Vrijeme je da antifašizam i partizanski pokret ponovo postanu javna memorija koja će se dostojno poštovati.