Kad je mladi Filip Zoričić kretao u politiku znalo se što je SDP, a što HDZ. Ovo sada zbunjuje i profesionalne, ozbiljne političare, a kamoli amatere koji se politikom bave iz ljubavi. Pretpostavljam da je gradonačelnik bliži SDP-u iako je navodno bio član mladeži HDZ-a. O toj dvojbi se često raspravlja u kuloarima, jedni tvrde da je vatreni zagrljaj, svojevrsni stiskavac u izbornoj noći između gradonačelnika i SDP-ovog kandidata za župana (na čekanju), dokaz da je Zoričić na strani ljevice. O, majko mila, ljevice! Ali što da se radi...
Nenad Marjanović Dr. Fric
Nije lako baviti se politikom. Ma koliko god imao predispozicije uvijek se pojavi netko tko je veća, da ne kažem što...Državni vrh nam je totalno povampiren, uvrede nisu nikad bile tako žestoke, no javnost nije fokusirana na njih, ratne strahote su toliko velike da njihovo ludilo jednostavno ne dodiruje ljude.
Plameni jazavci su potpuno dominantni u našem društvu, a da kojim slučajem posjeduju oružje vjerojatno bi i zapucali jedni po drugima.
Bilo je govora prije početka agresije na Ukrajinu da se sve te stvari događaju da bi se skrenula pozornost sa slučaja Perković. Kad, ne lezi vraže, evo prije par dana zategnuli se odnosi na relaciji Plenković-Milanović do te mjere da je predsjednik poručio premijeru da ode raditi sklekove. "Neka radi sklekove pred Gotovinom. Ako može ijedan napraviti. To je to. To je katastrofa, moralna katastrofa. U koju nas ta banda vodi! Nemam druge riječi. Jesam što govorio ova dva dana? Nisam. Lagano sam škrgutao zubima".
Kako god bilo, Milanovićev stomatolog je u isto vrijeme zadovoljno trljao ruke, jer mu je to škrgutanje dalo do znanja da će imati posla. "Ako će netko Hrvatsku doći glave onda je to HDZ", rekao je Milanović. Ako je tome tako onda bar znamo zbog čega smo u NATO paktu, znamo koga ćemo zvati da nas "vadi".
No, nije niti premijer Plenković ostao dužan predsjedniku, potegnuo je i on artiljerijsku vatru. "On je manipulator, proruski nastrojen, ne znam je li njihov agent ili ne. Mi smo se morali crvenjeti zbog njega". Eto, sada znamo tko u Hrvatskoj radi za Rusiju, tko je možda njihov glavni špijun i zbog koga se crvenimo u svijetu. Najgore od svega je što sve ovo sigurno zbunjuje gospodina Zamršenog na Forumu. Ovaj kaos ga vjerojatno još više baca u pensire.
Kad je mladi Filip Zoričić kretao u politiku znalo se što je SDP, a što HDZ. Ovo sada zbunjuje i profesionalne, ozbiljne političare, a kamoli amatere koji se politikom bave iz ljubavi. Pretpostavljam da je gradonačelnik bliži SDP-u iako je navodno bio član mladeži HDZ-a. O toj dvojbi se često raspravlja u kuloarima, jedni tvrde da je vatreni zagrljaj, svojevrsni stiskavac u izbornoj noći između gradonačelnika i SDP-ovog kandidata za župana (na čekanju), dokaz da je Zoričić na strani ljevice. O, majko mila, ljevice! Ali što da se radi...
A opet, neki tvrde da je njegovo prirodno političko okruženje rani HDZ s Tuđmanom, Đodanom, Lukom Bebićem, Hrvojem Šošićem, fra Dukom i čuvarom državnog pečata Milasom.
Ovaj HDZ s Plenkovićem, Božinovićem i Antonom Klimanom nije baš stranka s kojom bi gospodin Zamršeni igrao klikere, šćinke ili pikule - ako vam je tako draže. Meki su brale, nemaju jake kadrove k'o HDZ ranije, sve je to nekako k'o IDS. A to gospodinu Zamršenom nikako nije po volji. Nedo bog IDS-a, nogometnog kampa u Puli, Žurnala i ostalih ljevičarskih budala. Iako forsira svoju ljubav prema platformi Možemo! jasno je iz eroplana da ga Dušica ne obadaje, ali on se ne da. SDP ga ljubi i grli, ali ne baš jako, onako malo su fjakasti. Ne grle ga ni približno kao u izbornoj noći. A uostalom zna svih sedam SDP-ovaca i sam je svjestan koliko mu mogu biti od koristi.
Stvarno su premijer i predsjednik dodatno zamutili vode, zamuljali su svjetonazor k'o kajganu, fritaju, omlet. Više se ništa ne zna, pa kako da na lokalnoj razini bilo tko što zna? Zamršeno je do jaja, k'o najlon kad se zamrsi na pecanju, očistiš škrdobulu, malo brumaš, zakačiš tu škrdobulu na udicu i umjesto orade čapaš šakuca. Kad izvučeš tog šakuca on padne na barku, padne ispod pajola i ti onda ideš za njim i zamrsiš najlon. Prtljaš, petljaš, psuješ i sve zamrsiš. E tako je to sada u politici. Bez obzira na plamene jazavce u Puli se još uvijek razmišlja o referendumu o Lungomareu.
Kad malo bolje razmislim, najbolje bi bilo napraviti kompromis. Neka bude hotel, ali na otvorenom. Neka se turistima ponudi Hotel Propuh. To je stara poštapalica kao Radio Mileva, ali zašto od toga bježati. Gosti poljegaju po šumi, pokriju se nebom i umiju se rosom. Odereš ih za takvu uslugu, kasnije neka prođu pješačkom stazom Pere Drkala do restlova i tamo im prodaš litru hladne vode iz našeg vodovoda. Kakve masline, kakvo vino, samo šetnice i kućni ljubimci.
Pa rasteretili bi se troškova za referendum, gradonačelnik bi sebi pripisao ovaj projekt kao što si je pripisao Končarevu marinu, ali nema veze, neka uzme moju ideju Hotela Propuh, meni bi bilo drago. Na koncu konca, kako bi rekao Ilija Čvorović, "mene ako sete, sete se..."
Sve u svemu najviše mi se svidio nadimak „mali Tuđman“, što je u svakom slučaju više nego afirmativno za nekoga tko ima ambiciju poput našeg Fileta. No, samo da malo skrenem s teme, eto Hajduk je opet razgalio dušu navijača diljem Istre. Onih koji ne žele navijati za Istru zato jer to nije prava Istra. Takve najviše obožavam, ne mogu i ne žele navijati za Istru, jer je ovo u Puli Uljanik. Gotovo dvadeset godina nemaju bolju izliku zašto ne navijaju za klub iz svog grada nego to da ovo što nam se nudi na Drosini nije Istra. Ali neka im, dobili su Dinama što je i meni pomalo razgalilo dušu.
Najbolji primjer kako navijati za svoj grad, svoju ekipu je baš gospodin Zamršeni, nije ga briga gdje je, uvijek mu je u srcu klub iz Bala, pardon Pule, pardon iz Splita.