(Foto Novi list/Marko Jurić/Pixsell)
Vlada je u pravu kada kaže da ne stoji teza da je inflacija pojela plaće jer su plaće rasle daleko višim stopama od ukupne inflacije u prošloj godini, no Vladine i sve ostale službene procjene kretanja inflacije ipak trebaju malu korekciju. Hrvatska narodna banka još je najesen ispravno zaključila da bi inflacija krajem prošle godine mogla ubrzati zbog poskupljenja struje i plina, ali se ispostavilo da cijene energije – koje su u odnosu na prosinac 2023. porasle tek za 1,6 posto zahvaljujući državnim subvencijama – ipak nisu toliko krive za inflaciju, koja od listopada sve više ubrzava.
Glavni krivci za neumoljivu inflaciju u Hrvatskoj su nam poznati – cijene usluga, koje potiče turistička potražnja, i cijene hrane, koje najviše potiču trgovački lanci i njihove marže. Iako će možda nekome zvučati neshvatljivo, ali nijedna vlada na svijetu nema instrument kojim bi obuzdala opći porast cijena u maloprodaji, kako kaže jedna od definicija inflacije, osim političkog dekreta o zamrzavanju cijena.
Što je, pak, karakteristika planskih privreda i diktatorskih sistema. Svojevremeno sam čisteći kuću našao naslovnicu jednog hrvatskog dnevnika iz 80-ih na kojemu je masnim, crnim slovima vrištao naslov: "Cijene pod hitno vratiti na staro!", a "zapovijed" su izdali Centralni komitet SKH i SUBNOR. A kad bi Partija zaprijetila u ime radničkog naroda, direktori su morali slušati…
Takve načine obuzdavanja inflacije, koji bi uredno rezultirali novim zaduženjima i tiskanjem novca bez pokrića, tržišna ekonomija i parlamentarna demokracija ne poznaju. I u Vladi su svjesni da njihovi pokušaji ograničavanja cijena esencijalnih prehrambenih proizvoda neće ukinuti inflaciju, ali barem imaju psihološki učinak na socijalno najosjetljivije građane, jer kad inflacija krene galopirati poskupljuju kruh i mlijeko, ali neće jahte, dijamanti i mercedesi, u to možete biti uvjereni.
I ministar financija Marko Primorac je u pravu kada kaže da je inflacija makroekonomski fenomen u domeni monetarne politike. Na hrvatskom: obuzdavanjem inflacije mora se baviti HNB jer ima instrumente za to, poput kontroliranja količine gotovine u opticaju i kamatnih stopa. A što rade guverner i centralna banka po pitanju inflacije? Pa, isto što i mi novinari u medijima – najprije čekaju objavu Državnog zavoda za statistiku ili Eurostata o inflaciji za protekli mjesec pa je komentiraju.
Jedina konkretna izjava guvernera Borisa Vujčića o inflaciji je da je uvođenje eura povećalo cijene za 0,2 do 0,4 posto, a od konkretnih "mjera" ljetos smo dobili poziv da manje trošimo (!) i tako utječemo na cijene. Što je, izgleda, ministar gospodarstva Ante Šušnjar pogrešno shvatio pa pozvao građane da kazne trgovce i sami ispeku kruh. A recepte možemo naći na internetu.
Činjenica je da je u vrijeme nacionalne valute kune jedina funkcija HNB-a bila ne dozvoliti inflaciju. Što je donekle i razumljivo jer smo svi bili istraumatizirani privrednom politikom savezne premijerke Milke Planinc i grčevito se borili da nam se inflacija ne ponovi. Zbog toga smo imali nerealan tečaj kune koji je gušio izvoz, a pogodovao uvozu zbog čega smo postali uslužno-trgovačka ekonomija s industrijskom proizvodnjom u tragovima, a najjača grana privrede na koju nam otpada petina BDP-a ovisi o vremenskoj prognozi i rasporedu katoličkih blagdana i prvenstava u nogometu.
HNB je u doba kune upregnuo sve svoje instrumente da stvori umjetnu nestašicu novca i tako mu podigne vrijednost, a otkako smo ušli u eurozonu funkcija centralne banke u Hrvatskoj svela se na zamjenu kuna u euro jer nam monetarnu politiku sada vodi Europska središnja banka. Stoga i ne čudi nonšalantnost HNB-a oko rasta potrošačkih cijena.
Također je činjenica da je inflacija u prosincu možda malo ipak iznenadila Vladu, iako će premijer pokušati sanirati štetu izjavama da je inflacija onolika koliko su u Vladi i očekivali i da je ukalkulirana u njihove projekcije. S inflacijom ćemo izgleda morati živjeti kao s COVID-19 – nismo ga do kraja iskorijenili, ali nas više ne može ugroziti. Inflacija nije toliko problematična, kaže ekonomist Ljubo Jurčić, nego je problematično to što nemamo kontinuiran i stabilan rast dohotka.