„Neće politika u moju butigu“, „Ne zanima me i ne bavim se politikom“, samo su neke od fraza koje smo svi barem jedanput čuli u razgovorima s prijateljima i poznanicima. Svatko ima svoje interese, ali kada se oni svedu na samu osnovu, svima je u životu najvažnije da imaju dovoljno novaca da plate račune, da ne budu gladni do kraja mjeseca, da im djeca nađu posao i da si mogu priuštiti siguran krov nad glavom. Ima tu još toga što ljude itekako zanima, od jaslica do staračkih domova, no, najvažnija im je definitivno sigurna i mirna egzistencija. A ona ovisi o njihovom kućnom budžetu.

„A što ako vam kažem da uzalud bježite od politike jer nju itekako zanima vaš život i petlja vam se u sve sfere života svakodnevno?“, „Ma dajte molim vas, ne pričajte gluposti!“

Dok građani žive u svom lažnom miru bez politike, gomile novca doslovno im cure kroz prste. Evo konkretnog, svakodnevnog primjera. U jednoj zgradi žive 22 obitelji. Prije dvije godine, kad je održan jedan od rijetkih sastanaka stanara, na njemu su se pojavili i najnoviji stanari. Nekoliko dana prije toga svi su dobili godišnji izvještaj o stanju pričuve, sa stanjem na računu od 0 kuna. Nova stanarka tražila je obrazloženje, budući da su svi redovito plaćali pričuvu, osim dvije obitelji. Tada se razotkrilo da su sve ostale obitelji, zbog svoje nezainteresiranosti, samovoljom predstavnika stanara, plaćali nešto veću pričuvu ne samo zbog plinofikacije zgrade, nego i zato što im je tako oduziman novac kojim se prikrio dug tih dviju obitelji. Otkriveno je i da je bez suglasnosti ostalih stanara, njihov predstavnik trošio novac iz pričuve na nepotrebne, a moguće je, i na nezakonite stvari. Primjerice, zamjenu parlafona na ulaznim vratima predstavio je u tom izvješću kao trošak od 44 tisuće kuna. Međutim, tvrtka koja je parlafon zamijenila rekla je da je to koštalo samo 10 tisuća kuna. Bilo je tu još stavki koje su plaćane iz pričuve, a koje nikako nisu imale smisla. Tada je nova stanarka postavila susjedima konkretno pitanje: Zašto vas ne zanima gdje idu te 194 kune za pričuvu ili koliko već plaćate mjesečno, ovisno o veličini stana? Svi su redom pognuli glavu.

Koliko novaca građani tako dozvoljavaju da im naprosto sklizne kroz prste? I to svakodnevno. Na svaku plaću do 30.000 kuna država svaki mjesec svakom radniku uzme 20 posto poreza, a Grad Pula još 12 posto prireza. Ako ste poduzetnik, na sve ovo imate još hrpu drugih besmislenih nameta. To građani mogu vidjeti na svakom komunalnom računu kad efektivno potrošimo, na primjer, samo 56 kuna vode, a račun iznosi gotovo 200 kuna. Na svaki kupljeni proizvod svakodnevno plaćamo još 25 posto PDV-a, po najvećoj poreznoj stopi u Europi. Ista ona banka koja građanima Hrvatske daje 0.5 posto kamata na štednju, varijabilne kamatne stope na kredite, i uzima proviziju za podizanje vlastitog novca s računa, u drugim državama EU ne samo da to ne čini, nego novim klijentima nudi pakete usluga o kakvima Hrvati mogu samo sanjati.

To je birokracija, odgovaraju. Ne, gospodo, birokracija i jest politika kojom se vi, kako kažete, ne želite baviti. Svaki put kad niste detaljno pogledali izvještaj o stanju pričuve u vašoj zgradi, kad niste izašli na izbore „jer je ionako već sve unaprijed dogovoreno“, kad okrećete glavu na suludo i bespotrebno trošenje milijuna vašeg novca kojim punite proračune gradova, županija i države koji bi trebali biti servisi građana, svaki put kad dvaput ili triput platite neki zaboravljeni dug koji ste već platili, svaki put kada niste otišli na javnu raspravu o izmjenama prostornih planova, svaki put kad niste nikome dojavili da neka državna ustanova svakih nekoliko mjeseci raspisuje natječaj za isto radno mjesto za koje se svaki put javite zajedno s još stotinama kandidata, iako nikad nećete dobiti taj posao, usprkos svim kvalifikacijama i iskustvu, dali ste odriješene ruke politici da vam se direktno petlja u život.

Ali, u redu, evo, prestajem pričati gluposti.

Povezane vijesti

• Umijeće života: Otac i vanbračno dijete
• Spašavanje vojnika Mezulića
• Nova opcija za spas Istre 1961