U posljednja dva tjedna dogodila su se dva ciljana napada na simbole antifašizma - pošarano je više fasada na području Višnjana i na Poreštini. Također, vandali su unakazili i crkvicu u blizini Višnjana ustaškim i nacističkim simbolima.

Modus operandi je u tim situacijama uobičajen. Kasnonoćni šišmiši sprejem počaste svekoliko građanstvo umjetničkim uradcima u obliku kukastih križeva, ušatih U s križem i ostalih simbola nekih ne tako davnih zločinačkih tvorevina. Naravno, uz to ide i svevremenska poezija "Ubi ubi (nekoga)".

Budući da su se slični događaji zbili u kratko vrijeme na sličan način, privukli su određenu medijsku pozornost i, dakako, oduševili dežurne teoretičare zavjere i vrsne detektive koji istog trenutka znaju "o čemu se tu radi". Međutim, napadi na simbole antifašizma nisu neka posebno revolucionarna novost. Štoviše, konstanta su i tradicionalna pojava već desetljećima. Istovremeno, na djelu je i relativno slabo održavanje antifašističkih spomenika diljem Istre. To je, pak, posebna tema kojom se valja pozabaviti drugom prilikom.

Nacifašistički simboli često su krasili gradska i seoska pročelja, i to 'oduvijek', reći će ljudi. Pritom vjerojatno misle na konfuzne devedesete, kada su se takva ikonografija i diskurs probudili, uskrsnuli, a javno se mnijenje drastično omekšalo. Fašistička i kvislinška ikonografija postala je dio naše svakodnevnice. Kukasti križ više ni ne primjećujemo, postao je kao vaza cvijeća na balkonu ili mačka koja trčkara po zidu. Djeca ga, iz štosa, znaju našvrljati po školskim klupama. Ono, znaju da je to nešto ružno i zabranjeno, ali i da neće biti kažnjeni. Ista je situacija, očigledno, i s odraslima.

"Pa nije ta NDH ni bila toliko loša", zna se čuti po gostionama i u krugovima mladih, uz nezaobilazne verbalne cirkusarije o 'težnji hrvatskog naroda za samostalnom državom'.

Upravo zbog sve češćeg relativiziranja takvih pojava mlitav je i obrazac ponašanja odgovornih. Slabašan je, neuvjerljiv i predvidljiv, a često i izostaje. Političari, ili bolje njihovi asistenti, pošalju medijima prigodno priopćenje u kojem sve 'najoštrije osuđuju', ali pritom zaborave događaj prijaviti policiji. Da, upravo tako. Grad Pula, nakon čak dva dana nije prijavio posljednje nedjelo u Titovom parku.

Naime, u pulskoj policiji tvrde da još nisu zaprimili službenu prijavu i kažu da su o događaju saznali iz medija. Ipak, potvrđuju da su započeli s prikupljanjem informacija, a poduzet će, dodaju, radnje iz svoje nadležnosti čim stigne službena prijava budući da se radi o kaznenom djelu "Oštećenje tuđe stvari", za što je potrebno podnijeti prijedlog za kazneni progon.

Osim istarskog župana i gradonačelnika Pule, istarsku javnost nisu počastile reakcijom druge važne institucije od kojih se to očekuje. Ušato U je, primjerice, u takvim škrabotinama uvijek popraćeno križem. Bilo bi, stoga, prikladno da se i Crkva oglasi po tom pitanju, budući da je korišten simbol kršćanstva kojeg ona, eto, predstavlja.

Kako bilo, za vjerovati je da istarsku javnost, na koncu, zanima tko su počinitelji takvih kaznenih djela zbog kojih se, usput budi rečeno, troši javni novac za farbanje i čišćenje. Radi li se o pojedincu ili o grupi? Jesu li stari ili mladi, zdravi ili bolesni? Jesu li to (ne)djela povijesno upućenih ili neupućenih, nestašne djece ili pomahnitalih odraslih? Jesu li organizirani, plaćeni, ili su se pak spontano latili spreja?

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast