Bradati može mirno spavati. Kršćane svijeta čuva Marijana Petir. U ponedjeljak je, možda ste načuli, Vlada prihvatila amandman te nezavisne saborske zastupnice i u proračun uvrstila 1,5 milijuna kuna za - pomoć progonjenim kršćanima.

Valja dakle biti precizan i preformulirati gore napisanu rečenicu. Jer jasno je da kršćane svijeta ne čuva samo Marijana Petir. Kršćane svijeta čuvaju Marijana Petir i hrvatski porezni obveznici. Marijana Petir zato što joj se, eto, može, a porezni obveznici zato što su to tako umjesto njih odlučili vladajući.

Petir je nakon polučenog uspjeha u sabornici u nekoliko navrata pojasnila o čemu je riječ. Dobro, pokušala je pojasniti. Njezin argument da pomoć progonjenim kršćanima "nije ništa novo u svijetu" ne govori ama baš ništa, a najmanje otkriva zašto bi se zbog toga što to "nije ništa novo u svijetu" trebala žrtvovati državna riznica. Rekla je, međutim, i sljedeće: "Predviđena financijska sredstva namijenjena su za stipendiranje mladih ljudi koji su progonjeni zbog svoje vjere, tako da im se omogući da studiraju u Hrvatskoj i steknu znanja te se potom vrate u svoju domovinu gdje će pomoći u izgradnji svojih zajednica, te demokratskog i tolerantnog društva. Novac će biti namijenjen za njihove potrebe studiranja i smještaja tijekom studija u Hrvatskoj."

Ako rezonirate poput mene, onda ste sada, pretpostavit ću, zbunjeniji nego na početku priče. Ispada, dakle, da ćemo u ovako praktički bezizlaznoj financijskoj situaciji, s padom BDP-a od deset posto i porastom nezaposlenosti, opet pronaći novac za Crkvu, ali nam isto ne polazi za rukom kada je u pitanju, recimo, školstvo i zdravstvo. Tu nam nekako uvijek fali love. Da ne pričamo o tome da nikako ne možemo skupiti neki pristojan iznos koji bi pomogao u borbi za slobodu medija. Ili da se, recimo, sjetimo izdvojiti koju kintu za besplatne uloške i tampone za žene, kao što je to, prva u svijetu, početkom tjedna učinila Škotska. Sigurna sam da se na dodatnu pinkicu ne bi požalili ni hrvatski studenti, koji jedva krpaju kraj s krajem, kao da nije dovoljno što većina među njima za rektora ima Damira Borasa, koji, uzgred, već šest i pol godina terorizira zagrebačko sveučilište. Najčešće upravo Crkvom.

Više od 300 amandmana oporbe odbačeno je s gnušanjem, bez rasprave, kao da su predloženi od samog Sotone, nastali u grotlu pakla, ali amandman Marijane Petir je prihvaćen. I nema natrag. Pojašnjavajući čitav apsurd, Petir je otkrila da će se "nakon usvajanja proračuna razraditi precizan model selekcije kandidata i financiranja kako bismo bili sigurni da pomažemo doista onima kojima je pomoć najpotrebnija". Dakle, još se uvijek ne zna kako će se ta suma točno trošiti, na koje kršćane - protestante, rimokatolike, pravoslavce - i gdje se oni nalaze, ali će u projektu, prema tvrdnjama zastupnice Petir, sudjelovati Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Ministarstvo financija i Ministarstvo znanosti i obrazovanja, a proučit će se modeli drugih država.

Shvaćate? Amandman je prihvaćen, sredstva za njegovu provedbu već su osigurana, iako je u potpunosti nepoznato kako će se ona trošiti. Tako se to radi u sekularnoj državi. Crkva se ne propitkuje. Crkvi daš koliko te pita i nadaš se da neće tražiti još. Pomoliš se u to ime jer, realno, novca nemaš. Ali ako kler ipak traži još, onda kleru daš još, onoliko koliko te pita, velikodušno otvoriš novčanik.

Uostalom, ovih 1,5 milijuna kuna je kikiriki. Nemojte me krivo shvatiti, ta bi svota puno značila i siromašnima, i invalidima, i školstvu, i zdravstvu. Ali vidite, samo Katolička crkva u Hrvatskoj godišnje iz državnog proračuna dobije otprilike 300 milijuna kuna. Tako je određeno Vatikanskim ugovorima. Njih ni Bog ne može raskinuti.

Ove se godine Crkva zbog pandemije odrekla deset posto tog iznosa u korist hrvatskog gospodarstva. Popratili su taj velikodušan čin svi mediji. Iz Crkve su pokorno poručili da ih na to nitko nije prisilio. Na to su, zamislite, pristali dobrovoljno. Poručili su međutim da će im biti teško, ali da nisu slijepi te da vide što se oko nas događa. Iz Vlade su im se zahvalili što će 30 milijuna kuna poreznih obveznika vratiti - poreznim obveznicima.

Nisu bogami ni ostali dužni. Crkve od prvog pa sve do ovog drugog vala podliježu drugačijim epidemiološkim mjerama od ostalih ustanova. Evo, uzmimo za primjer posljednje restrikcije. Kafići, restorani i teretane od jučer su zatvorene, ali bogoslužja se mogu održavati uz prisustvo maksimalno 25 ljudi. Čovjek po čovjek, milodar po milodar i Crkva zasigurno neće propasti, za razliku od brojnih privatnika.

No, vratimo se na Marijanu Petir koja svoj zahtjev prema Vladi obrazlaže argumentom da pomoć progonjenim kršćanima "nije ništa novo". Ona se time referira na izvješće Papinske fondacije ACN - Aid to the Church in Need (Crkva u nevolji, op. a.) po kojem su kršćani najprogonjenija vjerska skupina na svijetu. Na njihovoj mrežnoj stranici je navedeno da je, ukratko, želja Svetog Oca da se pomogne stradaloj braći i sestrama u vjeri, ali da je poanta više u spašavanju duša, nego u materijalnom dobru. Ipak, misiju provode zahvaljujući donacijama. Novcem.

Ništa bez love. Pa ni spašavanje duša. Ne može tu ništa ni Svemogući, koji i sam ima iskustva sa zaista degutantnim vrstama progona, i skakavcima, i kugama, i potopima, i ognjenom sumpornom kišom. Zna to i Petir. Zato će valjda progonjene kršćane dovući u Hrvatsku. Jer Hrvatska je zemlja blagostanja. U Hrvatskoj nema sirotinje - ni kršćanske, ni agnostičke, ni ateističke. I ne postoji ama baš nikakav bolji način da se u ovoj krizi ta suma od 1,5 milijuna kuna utroši bolje. Naprosto ništa drugo ne bi bilo dovoljno kršćanski.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast