Piše CHIARA BILIĆ
Ubiti stranku izdajicu
Iako već tada vidno oslabljen, HNS ovako terminalno bolestan nije bio ni nakon što mu je, iz istog razloga kao i Posavec, leđa 2017. okrenula istaknuta četvorka Vesna Pusić, Anka Mrak Taritaš, Goran Beus Richembergh i Nada Turina-Đurić. Ako je tada i postojala ikakva nada za oporavak, sada je jasno da se to neće dogoditi
Dobri dečko Međimurja Matija Posavec prošlog je tjedna izašao iz HNS-a. Dozlogrdilo mu nakon punih 15 godina članstva. Tvrdi da je odluku donosio čiste savjesti, uz duboko promišljanje.
"Jednostavno nekad treba završiti priču i birati novi put, pogotovo ako se ne slažete s onim kako stvari idu", poručio je Posavec, koji je donedavno, na bučna zvona, najavljivan kao novi vođa te stranke. Čovjek valjda naprosto više nije mogao odvraćati pogled od svog HNS-om umrljanog odraza u ogledalu.
Stranku Savke Dabčević-Kučar Posavec je trebao vratiti na pravi put s kojeg je, ravno u zavoj političke smrti, skrenula 2017. godine ušavši u koaliciju s HDZ-om. Događaj je to zbog kojeg se međimurski župan i sad već bivši predsjednik županijskog ogranka HNS-a već ispričao javnosti, nakon čega je uslijedilo njegovo višemjesečno kritiziranje stranačke vrhuške. Posavčevo zbogom nije, dakle, zateklo nespremnog apsolutno nikoga tko iole prati politička zbivanja u zemlji. Niti je, istinu za volju, napuštanje stranaka, osnivanje novih i prelazak u druge nešto što se događa jednom u milijun godina. Trla baba lan da joj prođe dan. No, Posavčevo je disidentstvo ipak trunčicu drugačije naravi od (većine) ostalih. Ne može se uspoređivati s uobičajenim mijenjanjem stranačkog dresa (iako Posavec to zasad niti ne namjerava, već mu je plan ostati nezavisan župan). Ono se više može opisati kao zadnji stadij HNS-ovog fatalno narušenog zdravlja.
Zapaljene svijeće
Iako već tada vidno oslabljen, HNS ovako terminalno bolestan nije bio ni nakon što mu je, iz istog razloga kao i Posavec, leđa 2017. okrenula istaknuta četvorka Vesna Pusić, Anka Mrak Taritaš, Goran Beus Richembergh i Nada Turina-Đurić. Ako je tada i postojala ikakva nada za oporavak, sada je jasno da se to neće dogoditi. Ne postoji slamka spasa dovoljno čvrsta koja bi HNS-ovce izvukla iz ovog kataklizmičkog kijameta. Štogod predsjednik Hrvatske Narodne Stranke Ivan Vrdoljak sada govorio da bi ublažio i ovaj posljednji mukli udarac, Posavčevim "hvala i doviđenja" HNS je nakon dvogodišnjeg kašljucanja i povraćanja, svojevoljno i pod punom odgovornošću odbijajući adekvatnu zdravstvenu skrb, ignorirajući sve simptome, napokon počeo brojati zadnje isječke života. Smrt je svakim danom sve bliža. Palijativna njega mogla bi donekle usporiti proces, ali lijeka nema. Treba se samo zavaliti na kauč i gledati.
Svjestan je toga i Vrdoljak. Itekako. Jasno je to već i zbog načina na koji je artikulirao situaciju pred kojom se, pod njegovim vodstvom, HNS nalazi u ovim kobnim trenucima. Iako je rekao da o bivšem članu ne namjerava govoriti u lošem tonu, naposljetku ipak nije zauzdao nemir, nije izdržao a da Posavca ne prozove za "fiktivni jednosmjerni sukob sa strankom u cjelini", utrljavši mu usput na nos i da je u njega uloženo puno te da je propustio priliku da preuzme vodstvo stranke, ali i optuživši ga da je poslije europarlamentarnih izbora ionako prestao biti timski igrač.
Posavec je međutim dobro ocijenio da za HNS nema ustajanja iz političke mrtvačnice, nema tu uskrsnuća i povratka u dane stare slave. Neke su bitke naprosto unaprijed izgubljene. Ulaganje dodatnog napora samo je uzaludno rasipanje energije. Nije, dakle, on taj koji je propustio priliku, već je to umjesto njega napravila njegova stranka, koja se nije odazvala na raspisivanje unutarstranačkih izbora. Na njima su se trebali odigravati ključni sudbonosni trenuci HNS-a, galopiranjem unazad prema građanskom liberalnom centru valjalo je boriti se za vraćanje povjerenja birača. Pričamo ovdje, a to se nikad ne može dovoljno naglasiti, i bilo bi neodgovorno to ispuštati iz vida, o opciji koja je na zadnjim parlamentarnim izborima od SDP-a izmuzla dvostruko više mandata od pripadajućeg joj rejtinga, da bi potom radi dva ministarska mjesta podmuklo izdala i tu stranku i vlastite glasače i, prvi put u svojoj povijesti, koalirala s HDZ-om. Loša trgovina završila je neslavnim događajem ispred središnjice stranke u Zagrebu, gdje su razočarani članovi paljenjem svijeća već tada poručili da je HNS mrtav.
Najveća prijevara
Pateći zbog nedostatka funkcija, ondašnji je privremeni predsjednik Predrag Štromar izveo manevar dostojan naziva "najveća politička prijevara birača", koji se do danas, kao da je riječ o kakvom lako pamtljivom propagandnom sloganu, već ukotvio u javnosti. Dobro, valja uzeti u obzir da tih dana Štromaru zaista nije bilo lako živjeti sa samim sobom. Izgubiti izbore za župana Varaždinske županije od bivšeg čelnika HNS-a, sada šefa Reformista, Radimira Čačića, poprilično je nezavidna pozicija. Na svu sreću, Štromar se, teško je ne primijetiti, nekako se to baš poklopilo, ubrzo snašao kao ministar u HDZ-ovoj Vladi. Istoj onoj Vladi, sjećate se, nije to bilo toliko davno, koja je do jučer bila društvo prepuno aferama izvitoperenih ministara. Jedan od takvih je bio i Lovro Kuščević. On je pak svojim kompromitirajućim prisustvom HNS-u nekako baš nagazio na žulj. Osokolili su se narodnjaci i zatražili njegov opoziv, tobože kao da će to poništiti i opravdati njihovo ranije licemjerstvo, ali ipak nisu otišli toliko daleko da izađu iz koalicije, pa čak niti nakon što su iz HDZ-a doslovno poručili da ih niti najmanje ne svrbi guzica za ono što želi ta strančica koja uživa povjerenje birača na razini statističke pogreške. Koliko su sada bijedni, bezidejni, pobrkanih moralnih vertikala i ranjeni govori i to da na predstojećim predsjedničkim izborima neće podržati nijednog kandidata, niti će imati svojeg.
A Hrvatskoj zaista ne treba još jedna takva stranka. Nema tu više ni Savke, ni Mika. Ni Vesne, ni Radimira. Riječima Međimurskog župana, nekad jednostavno treba završiti priču. Ubiti stranku izdajicu. Svijeće su ionako već odavno zapaljenje. Sve zlo za tim.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
