I krenulo je. Napokon, reći će neki. Nažalost, reći će drugi. Nikada neizvjesniji početak nastavne godine, ali i nikada neizvjesniji početak jeseni, kraj ljeta ili štogod.

Što se više govori o distanciranju, što više brojke novozaraženih rastu, to više ljudi imaju potrebu za druženjem, za kontaktom. Možda, kada jednog lijepog dana ili prije, taj nesretni virus nestane, svijet će postati jedno ljepše i bolje mjesto za sve. Ili malo sutra.

Neke su škole već zatvorene prije samoga otvaranja - korona je tu ušla još tijekom priprema za novu, nikada težu nastavnu godinu.

Kada su proljetos škole zatvorene zbog lockdowna, mnogi su roditelji komentirali da će svi zajedno dobiti živčani slom ako još jedna nastavna godina bude online te da se manje boje korone nego online nastave. No, kako se približavalo vrijeme početka nastave, mnogi su promijenili priču.

"Hoće li biti sigurno?" "Svi bi trebali nositi maske, stalno". "Nema šanse da se nose maske, nije dobro nosit ih toliko sati". "Neka djeca budu stalno vani, što više, neka se i u toplijim mjesecima nastava održava vani, barem tu kod nas ima puno lijepih lokacija". "Neka učenici što manje izlaze iz razreda, da bude što manje učitelja, slučajnih susreta i svega. A nakon škole, na igralištima, na plažama ako vrijeme posluži, rođendanima i drugome - tada to više ne vrijedi". "Bolje još koji mjesec online, dok ne bude sigurno". "Bolje da su sada krenuli uživo, tko zna kakva nas crna jesen i zima čekaju".

Kako udovoljiti svima u nikad težim uvjetima, neizvjesnim vremenima, kada se sve mijenja iz dana u dan?

Nitko ne može jamčiti da neće postojati mogućnost zaraze, no ako se sve poduzme da to toga ne dođe, barem će svima savjest biti na miru da se učinilo sve što se moglo. Sada je idealno vrijeme za sve one koji žele započeti neki ludi pothvat, odnosno preokret u životu - jer ako propadnu, bit će kriva korona, ako uspiju - vremena su i tako luda i neizvjesna i sve je moguće. Pa i nemoguće i nezamislivo. Uostalom, zar ne živimo u nekoj nezamislivoj dimenziji? Goroj od scenarija kakvog lošeg blockbustera? Narednih pedesetak godina filmadžije iz cijeloga svijeta imat će osiguranu temu za svoje ostvarenja. Možda i dulje, ako se i dan-danas snimaju filmovi o svjetskim ratovima. Kao što se 2014. godine obilježavala stota godišnjica od početka Prvog svjetskog rata, tako će se i 2120. obilježavati godišnjica početka korone. Ili možda 2222., da bude sve numerološki korektno. Tko zna što će te buduće stanovnike dočekati tijekom te palindromske godine. Nažalost, ili na sreću, nećemo to vidjeti, ako zajedno s cjepivom ne pronađu i eliksir za trajnu mladost koja odolijeva stoljećima. Za nekoliko godina trebali bi izraditi i detaljnu statistiku o tome koliko je brakova propalo tijekom lockdowna gdje "ostanidoma" nije, očito, mnogima bilo idilično i romantično razdoblje, već vrijeme za rezove. Pa i drastične. Eto teme i za ljubavne romane i filmove.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast