Peđa Grbin / Tihana Tomičić (Snimili: Zeljko Hladika/Pixsell / Davor Kovačević)
Iako je prema Crobarometru uoči Božića šef SDP-a Peđa Grbin prvi put nakon dugo vremena bio izjednačen s Andrejom Plenkovićem, ipak i dalje on u izbornu godinu ulazi s relativno slabim šansama za izbornu pobjedu. Ova anketa, objavljena 22. prosinca, ne odgovara doduše koga građani vide kao premijera, nego govori samo o pozitivnom dojmu, kojega Grbin i Plenković imaju jednako - 30 posto o njima misli pozitivno, no ipak je bolji rezultat nego Grbin inače ima.
Ipak, sve to zajedno upitno je može li voditi k izbornom uspjehu, ako se zna da SDP stagnira na oko 15 do 18 posto podrške birača, a kad je riječ o pitanju koga građani vide konkretno u ulozi premijera, tu već Grbin uvijek stoji osjetno lošije od aktualnog premijera Plenkovića.
I interne ankete koje je proveo SDP to potvrđuju - prema njima, SDP ukupno može računati na razmjer od 25 do maksimalno 33 mandata (ovisno o preračunavanju po D’Hondtu), dok se HDZ bori s dilemom hoće li imati 66 mandata u Saboru kao 2020. godine, ili ipak pokoji manje. Razlika je, dakle, kako bi vic rekao - drrrrastična.
Stoga vrh SDP-a logično pokušava učiniti sve što može da na tim izborima prođe bolje. Veliki problem nastao je kad ih je platforma Možemo! još ljetos odbila za predizbornu koaliciju, dapače Sandra Benčić istaknula je kandidaturu za premijerku. Koliko god se u SDP-u trudili kasnije predlagati tzv. točkastu koaliciju, da s Možemo! surađuju barem u nekim izbornim jedinicima, zasad ni to ne ide. U onim jedinicama gdje ima kakvu-takvu bazu izvan Zagreba, kao što je 8. jedinica, platforma Možemo! po anketama je samostalno na skoro 5 posto, dakle prelazi prag, pa im SDP opet ne treba. Ondje gdje nemaju bazu, ni ne računaju na mandat, pa ni sa SDP-om, što je dosta čist i fer pristup. No, u svakom slučaju, tako je SDP izgubio koalicijski potencijal, a sve se nastavilo prilaskom Kreše Beljaka i HSS-a Socijaldemokratima. Već ranije, IDS se ujedinio u predizborni savez s PGS-om, kojemu su se još pridružili i Fokus i Reformisti. Centar ionako postoji samo u Splitu, a kninski župan Mario Jelić više je desni nego lijevi kandidat, pa bolje da se ni ne pokušava pridružiti, kao ni Damir Vanđelić ili Filip Zoričić u Puli.
I tako je SDP malo pomalo ostao sam na vjetrometini. Zato se Grbin odlučio barem ojačati vlastite liste. Nije kadrovska baza SDP-a ni dalje tako loša kako se možda čini s obzirom na to da stranka stagnira. Još uvijek tu ima ozbiljnih ljudi, od Ranka Ostojića, Borisa Lalovca, Branka Grčića, Siniše Hajdaša Dončića do Arsena Bauka, Željka Jovanovića ili Sabine Glasovac, sve do župana Zlatka Komadine ako ostane u stranci, dakle ima ljudi od kalibra koji su obnašali izvršne funkcije i ranije, i koji znaju što je upravljanje. Svi oni mogu ponovo biti na listama i dati ozbiljnost SDP-ovoj kadrovskoj križaljci i na ovim izborima. Zato se Grbin odlučio na vrh lista staviti i svoje europarlamentarce, u prvom redu Biljanu Borzan i Tonina Piculu, pa i Predraga Freda Matića, kao ljude koji uživaju veliku popularnost. Nema vjerojatno nitkog u Hrvatskoj tko ne zna da se Biljana Borzan bori za prava potrošača, ili da je Tonino Picula praktički već godinama SDP-ov ministar vanjskih poslova u sjeni, jednako kao što je Fred Matić autoritet za pitanja branitelja. Valja se podsjetiti da je Picula već 2014. godine, iako je bio nisko na listi za EP, preferencijalno preskočio ostale SDP-ovce i dobio respektabilnih 125.000 glasova.
No, čini se da je to još jedna "gambeta" za Grbina. Naime, koliko god želio i njih kandidirati na izborima za Sabor, čini se da neće uspjeti. I Borzan i Picula odbijaju biti mamci za birače, žele nastaviti raditi u Bruxellesu nakon lipanjskih izbora, i ne prihvaćaju Grbinovu ponudu. Tako šef SDP-a doživljava još jednu odbijenicu, nakon šoka s Možemo! prije nekoliko mjeseci.
Čini se da nitko ne želi spašavati njegov slabašan rejting. Možda nema negativan dojam jer 30 posto pozitivnog dojma u spomenutoj anketi nije malo. Ali jednako tako, nikako ne dobiva potporu kao lider oporbe. Čini se da mu ne vjeruju ni potencijalni koalicijski partneri, a ni neki viđeni stranački ljudi. Malo tko ga doživljava kao adekvatnog kandidata za premijera.
I to je trenutno problem i za njega, ali i za SDP.