Evo jedan prijedlog za sljedeći Advent u Puli: neka isplata plaća u javnoj ustanovi Pula Film Festival, koja Advent organizira, bude vezana uz financijske rezultate pojedinih ugostitelja o čijoj sudbini PFF i njegova ravnateljica Tanja Miličić odlučuju. Pa ako ugostitelji, prije svega oni s adventskim kućicama, prosinac završe uspješno, neka se plaće u PFF-u isplate. Ako završe u minusu - plaće za prosinac u PFF-u neka se preskoče.

Naravno, ovo je samo misaoni eksperiment, ali kad bi se ideja doista i provela, možda bi PFF razumnije vodio Advent. Zaposlenici u toj javnoj ustanovi, koja se gotovo u potpunosti financira iz proračuna Grada Pule, konačno bi shvatili što to znači da plaća nije sigurna i da je treba zaraditi. Jer, odraditi posao, pa makar i najbolje što se može, nije isto što i zaraditi za plaće. A čini se da PFF, odnosno ravnateljica Miličić, svoj posao na Adventu ove godine nisu ni dobro odradili.

Prije svega, pokazali su posvemašnji manjak razumijevanja za probleme ugostitelja, premda od tih istih ugostitelja žive. Možda to nekome tko radi u tradicionalno inertnom hrvatskom javnom sektoru, dio kojeg je i PFF, još uvijek nije jasno - ali da nema onih koji pune proračun, ne bi bilo ni njihovih plaća. To ne znači, naravno, da bi PFF trebao ugostiteljima izlaziti u susret što god da zatraže, ali znači da bi trebali imati barem malo više sluha za njihove zahtjeve, što ovog Adventa definitivno nisu imali. Na taj način su izveli klasičan, udžbenički primjer rezanja grane na kojoj sjede.

Počelo je zahtjevima ugostitelja za smanjenjem licitirane zakupnine za kućice, do kojih je došlo zbog lošeg vremena i malog prometa. Ravnateljica Miličić na to je odgovorila rezolutno - odbijanjem - uz napomenu da ugostitelji ne dijele s društvom zaradu, pa društvo ne bi trebalo s njima dijeliti ni gubitke. I to bi bilo ispravno razmišljanje da dolazi od nekoga tko se za svoje prihode bori na tržištu.

Međutim, dolazi od osobe koja živi u sigurnosti javne ustanove i garantirane plaće, koja nikad neće doći u pitanje jer je "za vijeke vjekova" pokrivena proračunima (gradski, državni...), koje pune isti ti poduzetnici koje je odbila! Iz udobnosti javnoj sektora vrlo je lako, ali i vrlo licemjerno, docirati o dobitima i gubicima onih koji svoje plaće moraju zaraditi, ili ih neće imati.

Uslijedili su zahtjevi ugostitelja za besplatnim parkingom i dužim radnim vremenom, ali opet ih nitko nije doživio. Ovaj put riječ je o ingerencijama samoga Grada, a ne PFF-a, a gradonačelnik Filip Zoričić predbacio im je da su si sami krivi jer imaju - prevelike cijene.

A potom je, kao kruna svega, došla odluka Tanje Miličić i PFF-a koja bi trebala ući u anale gluposti. Kućice su prisilno zatvorene odmah nakon 1. siječnja usprkos tome što su pojedinci tražili produženje za još tjedan dana. Dakle, netko je bio spreman i dalje raditi, za sebe i sve one koji žive od proračuna, ali mu korisnici tog istog proračuna to nisu dozvolili. Da je to par excellence glupost pokazalo se već 2. siječnja, kada su ugostitelji turistima zatvarali kućice ispred nosa. I tko je onda ovdje lud?

Lud vjerojatno nije nitko, ali nepažljiv i neosjetljiv na probleme realnog sektora svakako jest. Stoga se ideja o "vezanju plaća" za uspjeh ugostitelja možda više i ne čini tako neobičnom. Ako ne kao konkretan i provediv prijedlog, onda barem kao slikovit prikaz i upozorenje.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast