Ilustracija
Nakon što je Kevin Spacey ostao "sam u kući", izoliran zbog optužbe za seksualno uznemiravanje dvojice muškaraca, nakon čega je izjavio da je gej, "izašao je iz ormara" i onda ušao u Hrvatsku. Hrvatski redatelj Jakov Sedlar odlučio je ovog oskarovca kontaktirati za ulogu prvog hrvatskog predsjednika doktora Franje Tuđmana. Domaća javnost je presretna što će nakon "Četveroreda" dobiti još jednu sjajnu priču čovjeka koji je dalekih šezdesetih godina prošlog vijeka nosio najdražu vaterpolo kapicu ondašnje države.
U isto vrijeme dok je u Splitu Sedlar počeo igrati vaterpolo, u Beogradu je jedan general JNA obavljao funkciju predsjednika Jugoslavenskog sportskog društva Partizan. General Franjo Tuđman bio je predsjednik tog društva od 1958. do 1962. godine. Kažu da je u njegovom mandatu Partizan promijenio klupske boje, iz crveno-crnih u crno bijele. Čudno, njegov su život u kasnijem periodu pratile crvena i crna boja, dok je jedino na HDZ gledao kroz "crno-bijelu" prizmu.
E, u tom grmu leži zec, točnije razlog dolaska Kevina Spaceyja u Hrvatsku. Snima se film "Tuđman", a Spacey će, nakon što je snimio film "Elvis i Nixon" u kojem je glumio predsjednika SAD-a, sada glumiti našeg Franju.
A naši ljudi kao svi ljudi koji vole svoju bogatu i zanimljivu povijest raduju se, vesele se i trese ih groznica, kreativna naravno. Ljudi raspoređuju uloge, razmišljaju tko će biti Šeks, hoće li se u filmu pojaviti Šime Đodan, hoće li Al Pacino glumiti čuvara državnog pečata Ivana Milasa? Tko će glumiti fra Duku, Stipu Mesića, tko Ankicu, kako će izgledati scena u kojoj Ćiro želi dobiti gripu od predsjednika?
Morao sam se uključiti u kreiranje ovog povijesno-kulturološkog spektakla pa predlažem da Josip Manolić igra samog sebe, Joža je tu, sto godina je s nama i sve zna. Ali, i na odabiru povijesnih ličnosti s "druge strane" trebat će se napraviti vrhunski kasting. Nadam se da će se Sedlar sjetiti Marka Grubnića, "Modnog mačka", jer bi on mogao razveseliti Kevina Spaseyja i fantastično složiti izgled glavnih aktera.
Oko odjeće bi mu mogao pomoći već navedeni Joža Manolić koji ima odijela još od prve pričesti, ima dva odijela iz partizana, veštit s privođenja kardinala Stepinca, sako s utemeljenja HDZ-a i radni kombinezon iz 1938. godine. S druge strane, u odabiru likova Slobodana Miloševića i Alije Izetbegovića mora se paziti da uloge dobiju antipatični i netalentirani i ružni glumci, nema druge.
Ako se strateške pripreme za Oluju budu snimale na Brijunima u skladu s činjenicama, neku od uloga treba povjeriti Radetu Šerbedžiji koji je nakon Oluje "preselio" na otok. Da se ne troši previše iz budžeta, Kevin sigurno neće biti jeftin.
Film "Franjo" ili "Tuđman" mogao bi potaknuti cijeli niz promjena i pozitivnih stvari, od ponovnog otvaranja kina u manjim sredinama do pokretanja cijelog niza filmova posvećenih povijesnim ličnostima i događajima. Zar ne bi bilo gušt odgledati filmove "Moj sin će raditi ono šta ja hoću", "Proklet bio na Božić..." ili "Nabijem te na kurac" posvećene Zdravku Mamiću.
A šta kažete na film "Kutle"?
Dajmo mašti na volju pa poželimo da se jednog dana snimi triler "Treći ortak", ratni "Stići će vas naša ruka", crtić "Žalac i Olaf", komedija "Nadanova preparirana deva" u kojem bi mogao glumiti Jim Carrey. Jednodnevni reality show "Ja i Crnoja" mogao bi dokazati da su Hrvati smiješni bar k'o Srbi, ako ne još smješniji. Onda sjajna ideja redatelja Peđe Ličine "U tom Grmoji leži Zekanović". Pa onda erotska komedija "Malo vitra", tu bi se mogla uloga ponuditi Severini, onda kulinarski show "Piruška Canjuga", sapunica "MB 365", serija s puno zapleta, drame, intriga, obračuna, malverzacija, ali i sa šokantnim erotskim krajem.
Zar ne bi bila fora snimiti avanturističko-pustolovni film "Brijuni Rivijera", mini etno-krimi seriju "Nino", naučno-fantastični "Hajduk šampion", pa horor "Uljanik i posljednji dani".
Osim ovih klasika koji su dio kulturne baštine, dio našeg nasljeđa, nešto za što postoje i audio i video dokazi i što mnogi pamte "kao da je bilo danas", postoji i nešto što se upravo događa, a što će kad-tad biti zabilježeno kao povijesno. Koliko bi se samo filmova dalo snimiti o današnjim junacima, urnebesna komedija "Njonjo", zamišljam nekoliko nastavaka, pa unutarnjopolitički triler "Analni alpinizam", dječji dugometražni "Bero u SDP-u". Zar je nemoguće zamisliti ekološki dokumentarac o najlonskim kesama nazvan "Možemo!"?
Pa koliko bi se samo nastavaka SF filmova dalo snimiti, naslovi se nameću sami po sebi: "Pas s Marsovog polja", "Vrtuljak u Parku grada Graca", "Odiseja na Forumu". Za kraj ne treba zanemariti ni animirane filmove: "Filipe, dođi u grad", kratki crtić o nestašnom dječaku koji se izgubio u megalopolisu u kojem caruje IT sektor, pa lutkarska animacija "IstanPula", priča o pet avanturista koji iz male Pule odlaze u Istanbul. Ma, čudo koliko se toga može, a mi hoćemo i možemo.
Definitivno smo talentirana nacija, samo nam trebaju pravi motivi, ideja ne manjka.