Plenković mora odlučiti bira li sudbinu talijanskog premijera Giuseppea Contea koji je već izgubio izbore ili će zaigrati na provjereni južnokorejski model suzbijanja virusa koji mu možda jamči Hrvatsku s malom i prihvatljivom stopom Covida-19. Premijer sada ima priliku pokazati državničke i liderske osobine, svaka mu je minuta dragocjena, o njemu ovise i životi i turizam, i preživljavanje i opstanak

Unatoč svugdje prisutnom koronavirusu koji opasno prijeti zdravlju i općoj sigurnosti, ovog vikenda u svom medulinskom hotelu Belvedere Arena Hospitality Group ugostit će oko 500 nogometaša iz Austrije i Njemačke. Istodobno iz Stožera civilne zaštite dolaze podaci o velikom broju suspektnih u Istri, gradonačelnik Pule Boris Miletić pred Vladom se teško izborio za logično zatvaranje vrtića i škola, određuju se redukcijske mjere za rad ugostiteljskih i trgovačkih objekata, a pulska bolnica ima tek nešto preko desetak respiratora i ne puno više ležajeva za zbrinjavanje potencijalno oboljelih od koronavirusa. U atmosferi nelagode koja pomalo graniči sa strahom od te bolesti, dolazak ovako velikog broja inozemnih turista definitivno povećava rizik od oboljenja domaćeg stanovništva. Naravno da se postavlja pitanje jesu li u ovom trenutku turisti doista trebali doći ili su se njihove rezervacije zbog opće situacije morale otkazati. Uz takvo pitanje neminovno se postavlja teza o neodgovornom ponašanju sebičnog krupnog kapitala koji samo traži put svog oplođivanja, makar to bilo i u visokorizičnim okolnostima kakvima trenutno svjedočimo i u kojima ćemo zbog koronavirusa očito jedno vrijeme živjeti.  

Život važniji od dolara

Ukoliko njemački i austrijski nogometaši u Medulinu dva dana budu u ograničenim uvjetima i s minimalnim kontaktom prema vanjskom svijetu, rizik njihovog boravka mogao bi se svesti na - (jedva) prihvatljiv. U trenucima nedovoljne organiziranosti države suočene s ozbiljnom prijetnjom za koju nema adekvatno oružje, propusti su nažalost uobičajena i očekivana pojava. Ovog puta, doduše, cijena je velika jer su ljudsko zdravlje i život po vrijednosti nemjerljivi, a u Medulinu su, s 500 njemačkih i austrijskih turista, na neki način ugroženi. S druge strane, prema hotelskim kućama i dalje ne postoje jasne preporuke da moraju obustaviti rad pa, strogo birokratski i formalno gledajući, Arena Hospitality Group vjerojatno ne krši ni zakon ni neko upravo doneseno i restriktivno pravilo ponašanja uvjetovano pojavom koronavirusa. No nasuprot pozitivnim propisima koji ga uvijek ne štite, ljudski život je ipak na prvom mjestu, važniji od rasta broja turističkih noćenja i šake dolara u džepu nekog hotelijera.

     U recentnoj situaciji koja prije nalikuje filmu nego stvarnom scenariju naših života jedno je od pitanja svih pitanja da li se istodobno može zadržati zdravlje građana i spriječiti daljnje širenje koronavirusa s jedne strane te s druge strane očuvati gospodarstvo, posebno onaj njegov dio vezan za turizam kao glavnog pokretača razvoja. Problem je turizma što podrazumijeva protok ljudi, njihov dolazak u Hrvatsku sa svih strana svijeta čime se povećava rizik od još većeg broja oboljelih, dok se ista ta Hrvatska u razdoblju koje slijedi možda mora dodatno i snažnije izolirati kako bi suzbila daljnju ekspanziju bolesti. Pitanje svih pitanja je, dakle, mogu li zajedno egzistirati doslovno fizičko očuvanje života ugroženo pojavom bolesti s kojom se čovječanstvo još uvijek ne može nositi i Hrvatskoj neopisivo važan turizam bez čijeg smo doprinosa u nacionalnom gospodarstvu na rubu bankrota? Je li moguće da smo se našli u situaciji u kojoj ćemo birati između vlastitih života i(li) vlastitog ekonomskog preživljavanja? Je li moguće da jedno isključuje drugo? Je li moguće da se odabirom ili jednog ili drugog brutalno opredjeljujemo tako da ostajemo živi, ali ubrzo prilično siromašni, ili nećemo posebno osiromašiti, ali bi mogli vrlo vjerojatno umrijeti? Ili, spasonosno, možemo li i kako pronaći model te ravnotežu između te dvije suprotnosti? Na tu kartu treba igrati i na tu kartu treba potrošiti sve resurse.

Italija ili Sj. Koreja

Hrvatska je realnost pretjerana gospodarska ovisnost o turizmu kojeg se u patetičnoj terminologiji naziva obiteljskim zlatom, dijamantom u kruni… No u stvarnosti je doista tako. Hrvatska s turizmom je perspektivna, a bez njega osuđena na recesiju. Obzirom da živimo u nikad osjetljivijim vremenima u kojima svaki sat borbe protiv koronavirusa i posljedica te bolesti sa sobom nosi promjene, po svaku cijenu Hrvatsku i Istru treba zaštititi kao vrhunsku turističku destinaciju koja u percepciji ne smije biti kontaminirana poput jedne Italije. Stoga je prije svega pred premijerom Plenkovićem povijesni zadatak - mora odlučiti hoće li s mjerama suzbijanja koronavirusa reagirati drastično ili oprezno, sjekirom ili skalpelom, grubo ili nježno, namećući ili nadugo i naširoko objašnjavajući ključne poteze. Na raskrižju mora odlučiti bira li sudbinu talijanskog premijera Giuseppea Contea koji je već izgubio izbore ili će zaigrati na provjereni južnokorejski model suzbijanja virusa koji mu možda jamči Hrvatsku s malom i prihvatljivom stopom Covida-19. Premijer sada ima priliku pokazati državničke i liderske osobine, svaka mu je minuta dragocjena, o njemu ovise i životi i turizam, i preživljavanje i opstanak.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast